Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica

Zakon je objavljen u "Službenom listu CG", br.​​ 74/2019​​ i​​ 8/2021.

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti zajemčena Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima ostvaruje se u skladu sa ovim zakonom.

Država garantuje nesmetano ostvarivanje slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti.

Član 2

Sloboda misli je apsolutna i neprikosnovena.

Član 3

Sloboda ispoljavanja vjere ili uvjerenja podliježe samo onim ograničenjima, neophodnim u demokratskom društvu koja su u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala​​ ili zaštite prava i sloboda drugih.

Mjera ograničenja mora biti srazmjerna legitimnom cilju iz stava 1 ovog člana, a organ javne vlasti mora voditi računa da se ne primjenjuje stroža mjera ograničenja, ako se isti legitimni cilj može postići blažom mjerom​​ ograničenja.

Član 4

Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja štiti teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, kao i pravo da se, postupajući po sopstvenoj savjesti, ne ispoljava bilo kakva vjera ili uvjerenje.

Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja podrazumijeva pravo svakog da, postupajući po sopstvenoj savjesti, sam ili u zajednici sa drugim, javno ili privatno ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovjedima, običajima, obredom ili na drugi način, pravo da prihvati ili promijeni vjeru ili uvjerenje, slobodu da učestvuje u vjerskoj pouci i nastavi, ili pouci odnosno nastavi koji odgovaraju nečijem uvjerenju, kao i pravo da njeguje i razvija vjersku tradiciju ili tradiciju u skladu sa nečijim uvjerenjem.

Član 5

Sloboda savjesti podrazumijeva i pravo pojedinca da odbije, u skladu sa zakonom, ispunjenje vojne ili druge obaveze koja uključuje upotrebu oružja (prigovor savjesti).

Član 6 ​​ 

Vjerska zajednica je dobrovoljno, neprofitno udruženje lica iste vjeroispovijesti koja, javno ili privatno, sami ili u​​ zajednici sa drugima, ispoljavaju svoju vjeru vršenjem vjerskih obreda, propovjedima, molitvom ili običajima.

Vjerska zajednica ima svoje vjersko učenje, autonomna vjerska pravila, vjersku organizaciju i vjerske organe.

Zajednica uvjerenja, u smislu ovog​​ zakona, je dobrovoljna, neprofitna organizacija koja se osniva radi ostvarivanja određenih zajedničkih ili opštih ciljeva ili interesa koji proizilaze iz zajedničkih uvjerenja.

Član 7 ​​ 

Vjerske zajednice su crkve, zajednice vjernika i ostali institucionalni oblici vjerskog djelovanja.

Vjerska zajednica je slobodna u vršenju vjerskih obreda.

Vjerska zajednica slobodno odlučuje, naročito o:

- unutrašnjoj organizaciji, obrazovanju, sastavu, ovlašćenjima i funkcionisanju njenih organa;

- izboru svog vjerskog​​ poglavara, imenovanju i ovlašćenjima svojih vjerskih službenika i drugog vjerskog osoblja;

- pravima i obavezama svojih vjernika, pod uslovom da ne ometaju njihovu vjersku slobodu;

- povezivanju ili učestvovanju u međuvjerskim organizacijama sa sjedištem u Crnoj Gori ili u inostranstvu.

Član 8

Djelovanje vjerskih zajednica ne smije biti usmjereno protiv drugih vjerskih zajednica i vjeroispovijesti ako je takvo djelovanje neprikladno i uvredljivo, niti smije biti na štetu drugih prava i sloboda vjernika i građana.

Vjerska zajednica u svom djelovanju podliježe samo ograničenjima propisanim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbjednosti, javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih, pri čemu mjera ograničenja mora biti srazmjerna ovim vrijednostima.

Član 9

U Crnoj Gori nijedna religija nema status državne religije. Odnosi između države i vjerskih zajednica zasnivaju se na uzajamnom razumijevanju i saradnji, posebno u oblasti karitativne, socijalne, zdravstvene, obrazovne i kulturne djelatnosti.

Država i vjerske zajednice podstiču toleranciju, dijalog i poštovanje između vjernika različitih vjerskih zajednica, kao i između vjernika i onih koji nijesu vjernici.

Član 10

Pojedina pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i jednu ili više vjerskih zajednica mogu se urediti ugovorom koji zaključuju Vlada Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) i vjerske zajednice.

Član 11

Vjerska zajednica samostalno upravlja svojom imovinom na osnovu autonomnih propisa, u skladu sa zakonom.

Član 12 ​​ 

U slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima pravo svojine ima vjerska​​ zajednica, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara.

Član 13

Niko ne može na bilo koji način biti primoran ili spriječen da postane ili ostane član vjerske zajednice niti da učestvuje ili ne učestvuje u ispoljavanju vjeroispovijesti ili uvjerenja.

Niko ne može biti onemogućen da zbog pripadnosti ili nepripadnosti vjerskoj zajednici koristi prava koja ima na osnovu zakona.

Član 14

Zabranjen je svaki vid posredne ili neposredne diskriminacije po osnovu vjere ili uvjerenja i podsticanje vjerske mržnje i netolerancije.

Neće se smatrati diskriminacijom, u smislu stava 1 ovog člana, pripadnost određenoj vjerskojzajednici kao legitiman uslov za zapošljavanje u vjerskoj zajednici ili njenom organizacionom dijelu kada je pripadnost vjerskoj zajednici nezamjenjiv uslov i razumno opravdanje za isticanje tog uslova za zapošljavanje.

Član 15

Prikupljanje, obrada i zaštita podataka o vjeroispovijesti ili uvjerenju pojedinaca ili grupa vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.

Član 16

Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.

Član 17 ​​ 

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).

 

II. REGISTRACIJA I EVIDENCIJA VJERSKIH ZAJEDNICA

Član 18 ​​ 

Vjerska zajednica koja je u skladu sa ovim zakonom upisana​​ u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica (u daljem tekstu: Jedinstvena evidencija) kao evidentirana ili kao registrovana vjerska zajednica ima svojstvo pravnog lica.

Jedinstvenu evidenciju čine:

- knjiga evidentiranih vjerskih zajednica u koju se upisuju postojeće vjerske zajednice (u daljem tekstu: Knjiga evidentiranih vjerskih zajednica), i

- knjiga registrovanih vjerskih zajednica u koju se upisuju novoosnovane vjerske zajednice (u daljem tekstu: Knjiga registrovanih vjerskih zajednica).

Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica i Knjigu registrovanih vjerskih zajednica čine baze podataka i zbirke dokumenata.

Sadržaj i način vođenja Jedinstvene evidencije, kao javne evidencije, propisuje Ministarstvo.

Član 19 ​​ 

Vjerska zajednica, odnosno dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu slobodno odlučuje o tome da li će zahtijevati upis u Jedinstvenu evidenciju.

Vjerska zajednica, odnosno dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, koja nije upisana u Jedinstvenu evidenciju dužna je da djeluje u okviru jedinstvenog pravnog poretka Crne Gore.

Član 20 ​​ 

Vjerska zajednica može biti upisana u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica ako ima najmanje tri punoljetna vjernika koji su crnogorski državljani i imaju prebivalište u Crnoj​​ Gori ili državljani druge države ili lica bez državljanstva koji imaju odobren stalni boravak u Crnoj Gori, u skladu sa zakonom.

Član 21 ​​ 

Zahtjev za upis vjerske zajednice u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica, podnosi lice ovlašćeno za zastupanje​​ vjerske zajednice.

Zahtjev iz stava 1 ovog člana sadrži:

1) naziv vjerske zajednice koji se mora razlikovati od naziva drugih vjerskih zajednica u mjeri koja omogućava da se izbjegne zabuna ili greška u identifikaciji zbog sličnosti sa nazivom druge registrovane ili evidentirane vjerske zajednice;

2) sjedište i adresu vjerske zajednice u Crnoj Gori.

Uz zahtjev iz stava 1 ovog člana, prilažu se:

- odluka o osnivanju sa podacima o licima iz člana 20 ovog zakona (lično ime, dokazi o državljanstvu i prebivalištu, odnosno stalnom boravku za stranca), sa njihovim svojeručnim potpisima;

- podaci o licu ovlašćenom za zastupanje vjerske zajednice (lično ime, dokazi o državljanstvu i prebivalištu, odnosno stalnom boravku za stranca), sa njegovim svojeručnim potpisom.

U slučaju da više vjerskih zajednica tvrdi da imaju pravo na korišćenje istog ili sličnog naziva, odnosno da više lica tvrdi da su ovlašćena da zastupaju vjersku zajednicu ili da vjerska zajednica osporava ovlašćenje određenom licu da je zastupa, Ministarstvo o tome odlučuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravni postupak.

Član 22 ​​ 

Ako zahtjev za upis u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica nije podnijet u skladu sa članom 21 ovog zakona, Ministarstvo će odbiti da izvrši upis vjerske zajednice.

Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana može se podnijeti tužba Upravnom sudu Crne Gore.

Član 23 ​​ 

Organizacioni dio vjerske zajednice koji djeluje u Crnoj Gori, čiji je vjerski centar u inostranstvu, koji do sada nije bio prijavljen, odnosno registrovan​​ kod nadležnog organa​​ državne uprave u Crnoj Gori, uz zahtjev iz člana 21 ovog zakona, prilaže i odluku nadležnog organa te vjerske zajednice za upis u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica.

Član 24 ​​ 

U Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju​​ se postojeće vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima, odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica.

Prijavu za upis u Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica podnosi ovlašćeno lice vjerske zajednice.

Prijava iz stava 2 ovog člana sadrži naziv, sjedište i adresu​​ vjerske zajednice, kao i podatke o licu ovlašćenom za zastupanje vjerske zajednice, sa njegovim svojeručnim potpisom.

Član 25 ​​ 

Područje registracije ili evidencije vjerske zajednice u Crnoj Gori može se prostirati unutar granica Crne Gore.

Sjedište registrovane ili evidentirane vjerske zajednice za teritoriju Crne Gore mora biti u Crnoj Gori.

Član 26 ​​ 

Ministarstvo, u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva i potrebne dokumentacije iz člana 21 ovog zakona, nakon što utvrdi da su ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom za upis novoosnovane vjerske zajednice u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica donosi rješenje o upisu i vrši upis u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica.

Ministarstvo, u roku od 15 dana od dana prijema uredne prijave iz člana 24 stav 2 ovog zakona vrši upis u Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica i izdaje uvjerenje o upisu.

Član 27 ​​ 

Vjerska zajednica obavještava Ministarstvo o svakoj promjeni podataka iz čl. 21 i 24 ovog zakona, u roku od 30 dana od nastanka promjene.

Upis promjena vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona o evidentiranju i registraciji vjerske zajednice.

U Jedinstvenu evidenciju se mogu upisati, pored vjerskih zajednica, i njihovi organizacioni djelovi, na zahtjev vjerske zajednice, kao i zajednice vjerskih zajednica, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.

Član 28

Ovim zakonom se ne sprečava niti ograničava osnivanje ili djelovanje udruženjima građana i drugim oblicima organizacija civilnog društva sa svojstvom pravnog lica ili bez svojstva pravnog lica, koji su osnovani radi ostvarivanja slobode misli, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, niti se sprečava djelovanje neregistrovanih ili neevidentiranih vjerskih zajednica.

Neregistrovane i neevidentirane vjerske zajednice nemaju pravni položaj vjerskih zajednica koje su registrovane ili evidentirane u skladu sa ovim zakonom i ne mogu​​ sticati i ostvarivati prava koja u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore isključivo pripadaju registrovanim ili evidentiranim vjerskim zajednicama, kao pravnim​​ licima.

Član 29

Način osnivanja, status, organi, finansiranje i druga pitanja od značaja za rad i djelovanje organizacija koje nijesu vjerske zajednice u smislu ovog zakona, a koje se osnivaju radi ispoljavanja slobode misli, savjesti ili uvjerenja, ostvaruje se u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravni položaj nevladinih organizacija.

Član 30 ​​ 

Vjerskoj zajednici može se odbiti upis u Jedinstvenu evidenciju ili zabraniti djelovanje ako:

1) podstiče rasnu, nacionalnu, vjersku ili drugu diskriminaciju i nasilje ili raspiruje ili podstiče rasnu, nacionalnu, vjersku ili drugu mržnju, netrpeljivost, razdor ili progon ili na drugi način grubo ugrožava ili vrijeđa ljudsko dostojanstvo;

2) su svrha, ciljevi i način njenog vjerskog djelovanja zasnovani na nasilju​​ ili koriste nasilje kojim se ugrožava život, zdravlje ili druga prava i slobode građana.

Odredbe ovog člana primjenjuju se i na neregistrovane ili neevidentirane vjerske zajednice, ako postoje razlozi iz stava 1 ovog člana.

Član 31 ​​ 

O odbijanju upisa vjerske zajednice u Jedinstvenu evidenciju odlučuje Ministarstvo rješenjem.

Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana može se podnijeti tužba Upravnom sudu Crne Gore.

Član 32

Postupak za zabranu djelovanja vjerske zajednice kada postoje razlozi iz člana 30 stav 1 ovog zakona pokreće državno tužilaštvo predlogom za zabranu djelovanja vjerske zajednice nadležnom sudu, ako se legitimni cilj u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih, nije mogao postići blažim mjerama ograničenja.

Prije donošenja odluke o zabrani djelovanja vjerske zajednice sud može vjerskoj zajednici ostaviti primjeren rok da uskladi svoje djelovanje sa javnim poretkom i moralom.

Ako u određenom vremenskom periodu, koji je odredio sud, vjerska zajednica ispuni zahtjev suda za usklađivanje svog djelovanja sa javnim poretkom i moralom nadležni sud može obustaviti postupak za zabranu djelovanja vjerske zajednice.

Član 33 ​​ 

Ministarstvo će brisati vjersku zajednicu iz Jedinstvene evidencije, ako:

1) vjerska zajednica sama donese odluku o prestanku djelovanja;

2) je vjerskoj zajednici zabranjeno djelovanje u skladu sa odredbama ovog zakona na osnovu pravosnažne sudske odluke.

Vjerska zajednica briše se iz Jedinstvene evidencije rješenjem Ministarstva.

Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana može se podnijeti tužba Upravnom sudu Crne Gore.

Član 34 ​​ 

O imovini vjerske zajednice brisane iz Jedinstvene evidencije, nakon izmirenja​​ dugova, odlučuje se na način određen aktima vjerske zajednice.

Ako aktima vjerske zajednice nije određen način postupanja, imovina vjerske zajednice postaje državna imovina.​​ 

III. PRAVA I OBAVEZE VJERSKIH ZAJEDNICA I NjIHOVIH VJERNIKA

Član 35 ​​ 

Vjerska zajednica obezbjeđuje sredstva za obavljanje svoje djelatnosti od prihoda iz sopstvene imovine i vjerskih usluga, zadužbina, vakufa, legata, fondova, donacija i drugih doprinosa fizičkih i pravnih lica, sredstava međunarodnih vjerskih organizacija čiji su članovi, sredstava iz državnog budžeta i budžeta jedinica lokalne samouprave, kao i drugih poslova i djelatnosti na neprofitnim osnovama, u skladu sa zakonom.

Iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave vjerskoj zajednici mogu se odobriti sredstva za aktivnosti kojima se afirmiše duhovna, kulturna i državna tradicija Crne Gore, kao i za podršku socijalnim, zdravstvenim, karitativnim i humanitarnim aktivnostima od posebnog značaja.

O prihodima iz stava 1 ovog člana vjerska zajednica vodi evidenciju, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima vjerske zajednice.

Član 36 ​​ 

Kontrolu zakonitosti namjenskog trošenja sredstava vjerske zajednice iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave vrše nadležni organi, u skladu sa zakonom.

Član 37 ​​ 

Imovina vjerske zajednice se koristi za vršenje vjerskih obreda, izgradnju i održavanje vjerskih objekata, kao i u druge socijalne, zdravstvene, kulturne, karitativne, vaspitno-obrazovne svrhe, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima vjerske zajednice.

Vjerska zajednica za svoje obaveze odgovara cjelokupnom imovinom, u skladu sa zakonom, osim imovinom neophodnom za vršenje vjerskih obreda i vjerskog obrazovanja.

Sporovi koji mogu nastati iz imovinskih odnosa između vjerskih zajednica, s jedne, i države, lokalne samouprave, kao i fizičkih i pravnih lica, s druge strane, rješavaće se pred redovnim sudovima opšte nadležnosti u skladu sa pravilima parničnog postupka.

Član 38 ​​ 

- brisan -

 

Član 39

Vjerska zajednica može prikupljati dobrovoljne priloge na osnovu svojih​​ autonomnih propisa, u skladu sa zakonom.

Član 40

Vjerska zajednica je dužna da plaća poreze, doprinose i druge dažbine, u skladu sa zakonom.

Vjerska zajednica može biti potpuno ili djelimično oslobođena poreskih i drugih obaveza, u skladu sa zakonom.

Fizička i pravna lica koja daju priloge vjerskoj zajednici mogu biti oslobođena odgovarajućih poreskih obaveza, u skladu sa zakonom kojim se uvodi odgovarajući javni prihod.

Član 41

Vjerski službenik ima pravo na zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje, u skladu sa zakonom.

Vjerska zajednica može osnovati ustanove za socijalno, odnosno zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje vjerskih službenika, u skladu sa zakonom.

Vjerske zajednice dužne su da prijave vjerske službenike koji ostvaruju prava iz st. 1 i 2 ovog člana, u skladu sa propisima kojim se uređuje plaćanje doprinosa. Vjerskoj zajednici iz stava 3 ovog člana, mogu se obezbijediti i sredstva u državnom budžetu za zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje vjerskih službenika, u skladu sa zakonom.

Ako se u državnom budžetu obezbijede sredstva za namjenu iz stava 4 ovog člana, Vlada utvrđuje iznos sredstava, pri čemu se na vjerske zajednice sa malim brojem vjernika može primijeniti načelo afirmativne akcije.

Član 42

Vjerska zajednica​​ ima pravo da gradi vjerske objekte i vrši adaptaciju i rekonstrukciju postojećih, u skladu sa zakonom.

Izgradnja, adaptacija i rekonstrukcija vjerskih objekata izvode se na osnovu dozvola i saglasnosti propisanih zakonom i propisima koji regulišu oblast izgradnje objekata i zaštitu kulturnih dobara i uz stručni nadzor u skladu sa zakonom.

Nadležni organ državne uprave, odnosno lokalne samouprave, prilikom izrade prostornih planova, razmotriće i iskazane potrebe vjerske zajednice za izgradnju vjerskog objekta.

Organi državne uprave nadležni za poslove uređenja prostora i izgradnje objekata neće razmatrati zahtjeve za izgradnju vjerskih objekata koji nemaju saglasnost nadležnih organa vjerske zajednice u Crnoj Gori, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima vjerske zajednice.

Član 43

Vjerska zajednica ima pristup javnim radio-difuznim servisima i drugim medijima, kao i pravo da samostalno ostvaruje sopstvenu informativnu i izdavačku djelatnost na neprofitnoj osnovi, u skladu sa zakonom.

Član 44

Vjerska zajednica, u okviru svoje socijalne, kulturne, karitativne i humanitarne djelatnosti, može osnivati odgovarajuće ustanove u skladu sa zakonom.

Član 45

Vjerski obredi vrše se u vjerskim objektima.

Vjerski obredi mogu se vršiti i izvan vjerskih objekata na mjestima​​ dostupnim građanima, bez odobrenja, uz prethodnu prijavu organu državne uprave nadležnom za unutrašnje poslove, u skladu sa zakonom, koji uređuje pravo na javno okupljanje.

Za vjerske obrede koji se vrše na zahtjev građana (porodična slava, vjenčanje, krštenje, krizma, sunećenje, ispovijedanje, osvještenje, sahrana i sl.) nije potrebna prijava iz stava 2 ovog člana, osim ako se ti obredi vrše na javnom mjestu, a predstavljaju rizik za bezbjednost ljudi i imovine.

Član 46

Vjerski službenik koji vrši vjerski​​ obred može primiti naknadu, odnosno nagradu za vjerske obrede od lica na čiji zahtjev vrši obred, na osnovu autonomnih propisa vjerske zajednice.

O prihodima iz stava 1 ovog člana vjerska zajednica vodi evidenciju, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima vjerske zajednice.

U evidenciju iz stava 2 ovog člana ne smiju se unositi podaci o identitetu lica koje je zatražilo​​ vršenje vjerskog obreda.

Član 47

Vjerska duhovna briga o vjernicima koji su na službi u Vojsci Crne Gore i policiji ostvaruje se u skladu sa aktom nadležnog organa državne uprave kojim se bliže uređuju pravila službe.

Član 48

Lice koje se nalazi u pritvoru ili izdržava kaznu zatvora, kao i lice koje se nalazi u zavodu za maloljetnike ili ustanovama za smještaj djece sa poremećajima u ponašanju ima pravo na individualnu i zajedničku vjersku duhovnu brigu, u skladu sa aktom organa državne uprave nadležnog za oblast pravosuđa.​​ 

Član 49 ​​ 

Lice smješteno u zdravstvenoj ustanovi ili ustanovi socijalne zaštite ima pravo na individualnu i zajedničku vjersku duhovnu brigu, u skladu sa kućnim redom te ustanove.

Vjernici, odnosno lica u organima, odnosno ustanovama iz čl.​​ 47 i 48 ovog zakona i stava 1 ovog člana, kojima se ishrana obezbjeđuje u tim organima, odnosno ustanovama imaju pravo na izbor hrane u skladu sa vjerskim učenjima ili uvjerenjima.

Član 50

Vjerska zajednica dužna je da obradu ličnih podataka o vjernicima​​ vrši u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.

IV. VJERSKA POUKA I VJERSKE ŠKOLE

Član 51

Vjerska pouka se može izvoditi u vjerskim objektima ili u drugim objektima primjerenim za tu svrhu.

Za učešće maloljetnika u vjerskoj pouci potrebna je saglasnost roditelja, odnosno staratelja, kao i saglasnost maloljetnika ukoliko je stariji od 12 godina života.

Vjerska pouka sa učenicima se može izvoditi samo u vremenu kad učenici nemaju nastavu u školi.

Član 52

Roditelji imaju pravo da vrše vjersku pouku svog djeteta u skladu sa svojom vjerom ili uvjerenjima, poštujući fizički i psihički integritet djeteta.

Član 53

Škole i ustanove visokog obrazovanja dužne su da poštuju prava učenika i studenata na vjerske praznike, u skladu sa zakonom.

Član 54

Vjerska zajednica može da osniva vjerske škole svih nivoa obrazovanja, osim osnovne škole, koja je po zakonu obavezna, kao i domove za smještaj lica koja se školuju u tim ustanovama.

Vjerska zajednica samostalno utvrđuje obrazovni program vjerske škole,​​ sadržinu udžbenika i priručnika i utvrđuje uslove za nastavno osoblje.

Obrazovni programi, kao i sadržaji udžbenika i priručnika u vjerskim školama ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavom i zakonom.

Član 55

Usaglašavanje obrazovnih programa i sadržaja udžbenika i priručnika vjerskih škola sa Ustavom i zakonom, vrši organ državne uprave nadležan za poslove prosvjete.

Odgovorno lice u vjerskoj školi je dužno da stavi na raspolaganje sve potrebne podatke za vršenje nadzora organu iz stava 1 ovog člana, kao i da​​ u roku koji je odredio taj organ ispravi utvrđene nepravilnosti.

Član 56

Vjerska škola osnovana u skladu sa ovim zakonom može izvoditi javno važeće obrazovne programe, ako je dobila licencu u skladu sa propisima iz oblasti obrazovanja.

Vjerska škola koja​​ je licencirana, odnosno akreditovana kao obrazovna ustanova, ima pravo na finansiranje iz državnog budžeta, srazmjerno broju učenika, u skladu sa zakonom.

Član 57

Nastavu u vjerskoj školi može da izvodi lice koje ima dozvolu za rad u skladu sa zakonom, kao​​ i akreditaciju ili odobrenje vjerske zajednice koja osniva vjersku školu.

V. KAZNENE ODREDBE

Član 58

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 eura do 20.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice:​​ 

1) koje na bilo koji način primorava ili sprečava drugo lice da​​ postane ili ostane član vjerske zajednice ili da učestvuje ili ne učestvuje u ispoljavanju vjeroispovijesti ili uvjerenja (član 13 stav 1);

2) koje onemogući drugo lice da zbog pripadnosti ili nepripadnosti vjerskoj zajednici koristi prava koja mu pripadaju po zakonu (član 13 stav 2);

3) osnuje vjersku školu za osnovno obrazovanje (član 54 stav 1).

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se fizičko lice i​​ odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200 eura do 2.000 eura.

Za prekršaj iz stava 1 tač. 1 i 2 ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 300 eura do 6.000 eura.

Član 59

Novčanom kaznom u iznosu od 200 eura do 2.000​​ eura kazniće se za prekršaj fizičko lice:​​ 

1) roditelj odnosno staratelj koji vrši vjersku pouku suprotno odluci djeteta (član 51 stav 2);​​ 

2) vjerski službenik koji vrši vjersku pouku suprotno članu 51 st. 1 i 3 ovog zakona.

VI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 60

Podzakonski propisi za sprovođenje ovog zakona donijeće se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

 

Član 60a

Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona uskladiće se sa ovim zakonom, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na​​ snagu ovog zakona.

Član 60b

Ugovori koje je Vlada zaključila sa vjerskim zajednicama proizvode pravno dejstvo i poslije stupanja na snagu ovog zakona.

Član 60v

Jedinstvena evidencija će se uspostaviti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

U roku iz stava 1 ovog člana Ministarstvo će preuzeti dokumentaciju iz Registra vjerskih zajednica, odnosno Evidencije vjerskih zajednica koji su vođeni do dana stupanja na snagu ovog zakona u Knjigu registrovanih vjerskih zajednica, odnosno Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica koje čine Jedinstvenu evidenciju.

Postojeća vjerska zajednica iz člana 24 stav 1 ovog zakona može podnijeti prijavu za upis u Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Čl. 61 - 64. ​​ 

- brisani -

 

Član 65

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list SRCG“, broj 9/77).

Član 66

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu Crne Gore“.