Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

Zakon je objavljen u "Službenom listu CG", br.​​ 44/2012,​​ 146/2021​​ i​​ 69/2025.

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet

Član 1

Ovim zakonom uređuje se obavezno osiguranje u saobraćaju.

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju

Član 2 

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju (u daljem tekstu: obavezno osiguranje), u smislu ovog zakona, su:

1) osiguranje putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesrećnog slučaja;

2) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima;

3) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima;

4) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika plovnih objekata od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Primjena drugih zakona

Član 3

Na osnivanje, poslovanje i vršenje nadzora nad poslovanjem društva za osiguranje primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje djelatnost osiguranja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Na ugovore o obaveznom osiguranju primjenjuju se propisi kojima se uređuju obligacioni odnosi i ugovori, odnosno uslovi u pojedinim vrstama osiguranja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Izuzeće od primjene

Član 4 

Ovaj zakon ne primjenjuje se na prevozna sredstva Vojske Crne Gore.

Za naknadu štete koja je nastala upotrebom prevoznog sredstva iz stava 1 ovog člana garantuje država Crna Gora.

Regulatorni organ nadležan za nadzor osiguranja (u daljem tekstu: regulatorni organ) dužan je da države članice Evropske Unije i Evropsku komisiju obavijesti o izuzeću iz stava 1 ovog člana i licima koja su dužna da naknade štetu koju pričine ta vozila.

Značenje izraza

Član 5 

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1)​​ prevozno sredstvo​​ je vozilo, plovni objekat i vazduhoplov;

2) vozilo​​ je motorno vozilo koje se pokreće isključivo mehaničkom snagom na kopnu sa najvećom konstruktivnom brzinom većom od 25 km/h, odnosno najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstruktivnom brzinom većom od 14 km/h, kao i svako priključno vozilo koje se upotrebljava sa tim vozilom, bez obzira da li je prikačeno ili ne, osim vozila koja se kreću po šinama i kolica namijenjenih licima sa invaliditetom;

2a)​​ upotreba vozila​​ je svaka upotreba vozila koja je u skladu sa funkcijom vozila kao prevoznog sredstva u trenutku saobraćajne nezgode, bez obzira na karakteristike vozila i teren na kojem se vozilo nalazi i da li je u stanju mirovanja ili u pokretu;

3)​​ teritorija​​ na kojoj se vozilo uobičajeno nalazi je teritorija države članice Evropske Unije:

- čiju registarsku tablicu, stalnu ili privremenu, vozilo nosi;

- u kojoj je izdat znak raspoznavanja ekvivalentan registarskoj tablici, kada za određenu vrstu vozila nije propisana registracija;

- u kojoj vlasnik, odnosno korisnik vozila ima prebivalište, kada za određenu vrstu vozila nijesu potrebne registarske tablice ili znak raspoznavanja;

- u kojoj je nastala saobraćajna nezgoda, radi rješavanja odštetnog zahtjeva od strane biroa zelene karte ili garantnog fonda, kada vozilo nema registarske tablice ili registarske tablice ne odgovaraju, odnosno više ne odgovaraju vozilu koje je učestvovalo u nesreći;

4)​​ ugovarač osiguranja​​ je lice koje je sa društvom za osiguranje zaključilo ugovor o osiguranju;

5)​​ korisnik prevoznog sredstva​​ je fizičko ili pravno lice koje voljom vlasnika raspolaže prevoznim sredstvom;

6)​​ oštećeno lice​​ je lice koje ima pravo na naknadu štete u skladu sa ovim zakonom;

7)​​ osiguranik​​ je vlasnik prevoznog sredstva za koje je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju, kao i drugi ovlašćeni korisnik prevoznog sredstva;

8)​​ treće lice​​ je svako lice, osim lica odgovornog za pričinjenu štetu i lica koje po ovom zakonu nema pravo na naknadu štete;

9)​​ društvo za osiguranje​​ je društvo koje, u skladu sa zakonom kojim se uređuju uslovi i način obavljanja djelatnosti osiguranja, ima pravo obavljanja poslova obaveznog osiguranja u saobraćaju na teritoriji Crne Gore;

10)​​ odgovorno društvo za osiguranje​​ je društvo za osiguranje sa kojim je vlasnik prevoznog sredstva, koje je prouzrokovalo štetu, zaključio ugovor o obaveznom osiguranju;

11)​​ zelena karta​​ je međunarodna potvrda o postojanju obaveznog osiguranja od autoodgovornosti na području država članica Sistema zelene karte, koju izdaje nacionalno udruženje osiguravača;

12)​​ multilateralni sporazum​​ je sporazum između nacionalnih udruženja osiguravača država članica Evropskog ekonomskog prostora i pridruženih država prema kojem svaki nacionalni biro garantuje za štete nastale na njegovoj teritoriji upotrebom vozila koje se uobičajeno nalazi na teritoriji druge države potpisnice tog sporazuma;

13)​​ maksimalna masa vazduhoplova​​ (Maximum Take Off Mass - u daljem tekstu: MTOM) je najveća dozvoljena masa vazduhoplova pri polijetanju, koja odgovara odobrenoj masi utvrđenoj u dokumentu o plovidbenosti vazduhoplova, letačkom priručniku ili drugom ekvivalentnom dokumentu;

14)​​ specijalno pravo vučenja​​ (SDR) je obračunska jedinica koju određuje Međunarodni monetarni fond; i

15)​​ let​​ je vrijeme prevoza putnika vazduhoplovom, uključujući ukrcavanje i iskrcavanje putnika i ručnog prtljaga ili, u odnosu na teret i predati prtljag, vrijeme​​ prevoza prtljaga i tereta od trenutka predaje prtljaga ili tereta vazdušnom prevozniku do trenutka njihove isporuke ovlašćenom primaocu ili, u odnosu na treća lica, upotreba vazduhoplova od trenutka davanja snage motorima u svrhu vožnje po tlu ili stvarnog uzlijetanja do trenutka kada je on na tlu, a motori su potpuno zaustavljeni, ili kretanje vazduhoplova pomoću vozila za tegljenje ili potiskivanje ili pomoću sila koje su tipične za pogon ili uzgon vazduhoplova, naročito vazdušnih struja;

16) matična država članica​​ je država članica u kojoj se nalazi sjedište društva za osiguranje koje pokriva rizik.

II. PRAVA I OBAVEZE PO OSNOVU OBAVEZNOG OSIGURANjA U SAOBRAĆAJU

Obaveze lica koje upravlja prevoznim sredstvom

Član 6 

Lice koje upravlja prevoznim sredstvom dužno je da za vrijeme upotrebe prevoznog sredstva ima ugovor o obaveznom osiguranju ili drugi dokaz o osiguranju i da ga predoči na zahtjev ovlašćenog lica.

U slučaju nastupanja osiguranog slučaja, vlasnik, odnosno korisnik prevoznog sredstva dužan je da, u roku od sedam dana od dana nastupanja osiguranog slučaja, o tome obavijesti društvo za osiguranje.

U slučaju saobraćajne nezgode, lice koje upravlja prevoznim sredstvom je dužno da svim učesnicima saobraćajne nezgode, koji imaju pravo podnošenja odštetnog zahtjeva po ovom zakonu, da lične podatke i podatke o obaveznom osiguranju.

Ugovor o obaveznom osiguranju

Član 7 

Vlasnik, odnosno korisnik prevoznog sredstva dužan je da zaključi i redovno obnavlja ugovor o obaveznom osiguranju sa društvom za osiguranje, dok se prevozno sredstvo koristi.

Organ nadležan za registraciju odnosno upis će izdati saobraćajnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, odnosno produžiti njeno važenje, tek nakon što vlasnik prevoznog sredstva, na čije će se ime prevozno sredstvo registrovati odnosno upisati, podnese dokaz da je zaključio ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana.

Ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana društvo za osiguranje zaključuje u skladu sa zakonom, uslovima osiguranja i tarifama premija.

Sastavni dio ugovora o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana su uslovi osiguranja koje je društvo dužno da uruči osiguraniku najkasnije u trenutku zaključenja ugovora.

Društvo za osiguranje ne smije odbiti ponudu za zaključenje ugovora o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana ako podnosilac ponude za osiguranje prihvata uslove pod kojima društvo za osiguranje zaključuje ugovore iz odnosne vrste obaveznog osiguranja.

Ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana obavezno se zaključuje prije stavljanja prevoznog sredstva u upotrebu.

Obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju počinje po isteku 24-tog sata dana koji je u ispravi o osiguranju naveden kao početak osiguranja, a prestaje po isteku 24-tog sata koji je u ispravi o osiguranju naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drukčije ugovoreno.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, obaveza zaključenja i obnavljanja ugovora o obaveznom osiguranju ne odnosi se na:

1) vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe i zabranjena za upotrebu, u skladu sa zakonom;

2) vozila koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen, u skladu sa zakonom;

3) vozila čija upotreba na javnim putevima nije dozvoljena, u skladu sa zakonom.

Naknada štete koja je prouzrokovana upotrebom vozila iz stava 8 tač. 1, 2 i 3 ovog člana ostvaruje se u skladu sa članom 57 ovog zakona.

Regulatorni organ dužan je da Evropsku komisiju obavijesti o izuzeću iz stava 8 ovog člana i načinu nadoknade štete koja je prouzrokovana upotrebom tih vozila.

Obaveze i prava u slučaju likvidacije, odnosno stečaja

Član 8 

Ako je nad društvom za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju pokrenut postupak likvidacije, odnosno stečaja, vlasnik prevoznog sredstva dužan je da, u roku od 15 dana od dana objavljivanja rješenja o pokretanju likvidacije, odnosno oglasa o otvaranju stečaja, zaključi ugovor o obaveznom osiguranju sa drugim društvom za osiguranje, do isteka perioda važenja osiguranja, odnosno važenja registracije.

U slučaju iz stava 1 ovog člana osiguranik ima pravo na obeštećenje neiskorišćenog dijela plaćene premije osiguranja iz likvidacione, odnosno stečajne mase društva za osiguranje u likvidaciji, odnosno stečaju.

Ako vlasnik prevoznog sredstva ne zaključi ugovor o osiguranju iz ovog člana, prevozno sredstvo smatra se neosiguranim.

Osigurana suma

Član 9

Ugovorom o obaveznom osiguranju određuje se osigurana suma koja ne može biti niža od sume utvrđene ovim zakonom.

Osigurana suma utvrđena ugovorom o obaveznom osiguranju predstavlja maksimalnu obavezu društva za osiguranje po jednom štetnom događaju.

Uslovi osiguranja i tarife premija

Član 10 

Uslove osiguranja i tarife premija, u skladu sa osnovama za izračunavanje premije i strukture premije (premijski sistem) za obavezno osiguranje u saobraćaju, utvrđuju društva za osiguranje.

Društvo za osiguranje dužno je da regulatornom organu dostavi uslove osiguranja, najkasnije 60 dana prije dana predviđenog za početak njihove primjene, radi provjere usklađenosti sa zakonom i pravilima struke osiguranja.

Društvo je dužno da regulatornom organu, u roku iz stava 2 ovog člana, dostavi i tarife premija i premijski sistem sa tehničkim osnovama za izračunavanje tarife, radi provjere usklađenosti sa zakonom, aktuarskim načelima i pravilima struke osiguranja.

Uz dokumentaciju iz stava 3 ovog člana, društvo za osiguranje istovremeno dostavlja regulatornom organu i mišljenje ovlašćenog aktuara o dovoljnosti premije osiguranja za trajno izmirenje svih obaveza iz ugovora o obaveznom osiguranju i troškova​​ sprovođenja tog osiguranja, kao i trogodišnji poslovni plan društva koji pokazuje dovoljnost obračunatih premija.

Ako regulatorni organ utvrdi da akti iz st. 2 i 3 ovog člana nijesu u skladu sa zakonom odnosno aktuarskim načelima i pravilima struke, rješenjem će naložiti društvu za osiguranje da ih uskladi.

Društvo za osiguranje ne smije primjenjivati akta iz st. 2 i 3 ovog člana ako nijesu usklađena sa zakonom odnosno aktuarskim načelima i pravilima struke osiguranja.

Napomena Redakcije: odredbe st. 3 do 6 ovog člana prestaju da važe danom pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Utvrđivanje premija obaveznih osiguranja

Član 11

Društvo za osiguranje dužno je da obračun premije za svaku grupu premijskog sistema vrši na osnovu odgovarajućih podataka za tu tarifnu grupu, u skladu sa članom 19 ovog zakona.

Premijskim sistemom iz stava 1 ovog člana utvrđuju se:

1) osnovi za izračunavanje premije i struktura premije za obavezna osiguranja;

2) minimalni iznos tehničke premije za obavezna osiguranja;

3) najviši procenat bruto premije koji se izdvaja za režijski dodatak;

4) najviši iznos naknade, odnosno provizije koja se može platiti za poslove posredovanja, odnosno zastupanja u osiguranju, kao i za vršenje drugih poslova neposredno povezanih sa poslovima osiguranja;

5) sistem​​ bonus-malus.

Kontrolu pravilne primjene premijskog sistema iz stava 2 ovog člana vrši regulatorni organ.

Napomena Redakcije: ovaj član prestaje da važe danom pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Zahtjev za naknadu štete

Član 12 

Naknadu štete po osnovu ugovora o obaveznom osiguranju oštećeno lice ostvaruje podnošenjem odštetnog zahtjeva društvu za osiguranje koje je, na osnovu ugovora o osiguranju, dužno da naknadi štetu, odnosno udruženju društava za osiguranje (u daljem tekstu: Udruženje), u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Zahtjev za naknadu štete prouzrokovane neosiguranim ili nepoznatim prevoznim sredstvom, odnosno prevoznim sredstvom koje je osigurano kod društva kome je oduzeta dozvola ili nad kojim je pokrenut postupak likvidacije, odnosno stečaja, podnosi se Udruženju.

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da u roku od 60 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, oštećenom licu dostavi:

- obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni ili

- obrazloženi odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

Ako društvo za osiguranje, odnosno Udruženje ne odgovori na zahtjev u roku iz stava 3 ovog člana, oštećeno lice može pravo na naknadu štete ostvariti tužbom kod nadležnog suda.

Tužba podnesena protiv odgovornog društva za osiguranje ili lica odgovornog za štetu prije isteka roka iz stava 3 ovog člana smatraće se preuranjenom.

Odlučivanje po odštetnom zahtjevu

Član 13 

Ako konačna visina naknade štete nije mogla biti utvrđena u roku iz člana 12 stav 3 ovog zakona, društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da oštećenom licu ponudi i isplati nesporni dio svoje obaveze na ime predujma.

Kriterijumi za određivanje visine naknade štete

Član 14 

- brisan -

Rok za isplatu naknade štete

Član 15

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da isplati naknadu štete u cjelosti, u roku od osam dana od dana odlučivanja u skladu sa čl. 12 i 13 ovog zakona, odnosno od dana zaključenja sporazuma o naknadi štete, ako sporazumom nije drukčije određeno.

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje koje u roku iz stava 1 ovog člana ne isplati naknadu štete dužno je da, od isteka roka za plaćanje naknade do dana isplate, podnosiocu zahtjeva isplati i zateznu kamatu.

Prigovor društva za osiguranje i pravo na regres

Član 16

Kad oštećeno lice podnese odštetni zahtjev društvu za osiguranje, društvo ne može u odgovoru na zahtjev isticati prigovore koji se na osnovu zakona ili ugovora o osiguranju mogu isticati prema osiguraniku zbog nepridržavanja zakona ili ugovora.

Društvo za osiguranje koje naknadi štetu oštećenom licu stupa u njegovo pravo prema licu odgovornom za štetu za iznos isplaćene naknade, kamatu na isplaćeni iznos naknade i troškove obrade zahtjeva, ako obaveza društva nije nastupila prema uslovima ugovora o obaveznom osiguranju u saobraćaju.

Postupak rješavanja odštetnih zahtjeva

Član 17 

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da utvrdi pravila postupka rješavanja odštetnih zahtjeva, u cilju garantovanja blagovremene i odgovarajuće isplate naknade štete podnosiocima odštetnih zahtjeva, u skladu sa ovim zakonom.

Pravilima postupka iz stava 1 ovog člana uređuju se naročito: način evidentiranja odštetnih zahtjeva, dokazi potrebni za utvrđivanje osnova i iznosa naknade štete, način procjene šteta, način utvrđivanja iznosa naknade, rok za rješavanje odštetnih zahtjeva i rok isplate, kao i postupak po žalbi podnosioca odštetnog zahtjeva.

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da pravila postupka iz stava 1 ovog člana objavi na svojoj internet stranici i na drugi pogodan način.

Društvo za osiguranje i Udruženje dužni su da odštetne zahtjeve evidentiraju u knjizi šteta.

Bližu sadržinu knjige šteta propisuje regulatorni organ.

Isticanje regresnih zahtjeva fondova

Član 18 

Društvo za osiguranje dužno je da fondovima koji obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja naknadi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika, u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

Stvarnom štetom iz stava 1 ovog člana smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i srazmjerni iznos penzije oštećenog lica, odnosno članova njegove porodice.

Srazmjerni iznos penzije određuje se prema propisima o penzijskom osiguranju u visini razlike između invalidske penzije utvrđene rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Crne Gore i invalidske penzije koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Odredbe st. 1, 2 i 3 ovog člana primjenjuju se i na regresne zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na osnovu dobrovoljnog zdravstvenog, penzijskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

Obaveze prema fondovima iz stava 1 ovog člana izmiruju se nakon izmirenja obaveza po svim zahtjevima oštećenih lica iz istog štetnog događaja podnijetih društvu za osiguranje.

Fondovi iz stava 1 ovog člana, društva za osiguranje, kao i druga fizička i pravna lica koja neposredno oštećenom licu naknade štetu ili dio štete nanesene upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prevoznog sredstva, imaju pravo na regresiranje iznosa iz Garantnog fonda samo ako je naknada štete izvršena po osnovu ugovora o obaveznom osiguranju.

Obaveza prikupljanja statističkih i drugih podataka

Član 19

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da prikuplja, obrađuje i vodi statističke i druge podatke o osiguranjima iz člana 2 ovog zakona.

Podaci iz stava 1 ovog člana obuhvataju naročito podatke o: osiguranicima, zaključenim ugovorima o osiguranju, prevoznim sredstvima, štetama i podatke potrebne za procjenu rizika i utvrđivanje premije.

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da podatke iz ovog člana obrađuje primjenom statističkih standarda osiguranja, u skladu sa propisima o tajnosti i zaštiti ličnih podataka.

Sadržaj i način vođenja podataka iz stava 1 ovog člana, kao i način i rokove njihovog dostavljanja utvrđuje Udruženje.

Regulatorni organ može, po potrebi, naložiti prikupljanje i obradu i drugih podataka.

Udruženje i društva za osiguranje dužni su da podatke iz ovog člana na zahtjev dostavljaju regulatornom organu.

Prikupljanje i čuvanje podataka i korišćenje baze podataka

Član 20 

Podaci iz člana 19 ovog zakona prikupljaju se neposredno od lica na koja se odnose i drugih lica (učesnika i svjedoka štetnog događaja).

Podaci iz stava 1 ovog člana o kojima odgovarajuću evidenciju vode organi nadležni za unutrašnje poslove, sudski organi, fondovi zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvene ustanove i ustanove za socijalni rad, pribavljaju se od tih organa i organizacija.

Radi efikasne obrade odštetnih zahtjeva osiguranika, organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove i Udruženje uspostavljaju sistem za automatsku razmjenu dokumentacije (zapisnici o uviđaju saobraćajne nezgode, fotografije lica mjesta, službene zabilješke i druga dokumentacija sačinjena prilikom vršenja uviđaja).

Podaci iz stava 1 ovog člana čuvaju se najmanje deset godina nakon isteka ugovora o osiguranju, odnosno okončanja postupka likvidacije štete.

Sadržaj i način rada sistema iz stava 3 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove.

Društvo za osiguranje, odnosno Udruženje dužno je da oštećenom licu prilikom isticanja zahtjeva za naknadu štete omogući korišćenje podataka iz stava 1 ovog člana, bez naknade.

III. OSIGURANjE PUTNIKA U JAVNOM SAOBRAĆAJU OD POSLjEDICA NESREĆNOG SLUČAJA

Obaveza osiguranja putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesrećnog slučaja

Član 21 

Vlasnici, odnosno korisnici sredstava koja služe za prevoz putnika u javnom saobraćaju (u daljem tekstu: korisnici) dužni su da zaključe ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja, osim za putnike u vazdušnom saobraćaju.

Ugovor iz stava 1 ovog člana dužni su da zaključe vlasnici, odnosno korisnici:

1) autobusa i putničkih vozila kojima se obavlja javni prevoz putnika u linijskom i vanlinijskom drumskom saobraćaju;

2) putničkih vozila kojima se obavlja auto-taksi prevoz putnika i vozila koja se koriste na osnovu ugovora o zakupu (rent-a-car);

3) šinskih vozila za prevoz putnika;

4) svih vrsta pomorskih, jezerskih i rječnih plovnih objekata, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, uključujući i krstarenja i prevoz turista;

5) svih vrsta plovnih objekata iz tačke 4 ovog stava uzetih u zakup;

6) drugih prevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se vrši prevoz putnika, uz naplatu prevoza kao registrovane djelatnosti.

Ugovor o osiguranju iz stava 1 ovog člana ne može se zaključiti kao ugovor o osiguranju od odgovornosti.

Vlasnici odnosno korisnici prevoznih sredstava iz stava 2 ovog člana mogu dobiti dozvolu za obavljanje djelatnosti nakon dostavljanja dokaza o zaključenom ugovoru o osiguranju od odgovornosti iz člana 2 stav 1 tač. 2 i 4 ovog zakona i ugovoru iz stava 1 ovog člana.

Putnik u javnom prevozu

Član 22 

Putnikom u javnom prevozu, u smislu ovog zakona, smatra se:

1) lice koje se nalazi u prevoznom sredstvu kojim se obavlja javni saobraćaj i koje ima namjeru da putuje, bez obzira da li posjeduje voznu kartu;

2) lice koje se nalazi u krugu stanice, pristaništa, luke ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, prije ukrcavanja, i koje ima namjeru da putuje;

3) lice koje je obavilo putovanje i napustilo prevozno sredstvo, a nalazi se u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, u krugu stanice, pristaništa ili luke.

Putnicima iz stava 1 ovog člana ne smatraju se lica kojima je mjesto rada na prevoznom sredstvu.

Visina osigurane sume

Član 23

Obavezu društva za osiguranje po osnovu ugovora iz člana 21 ovog zakona predstavljaju osigurane sume na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena veća osigurana suma.

Najniža osigurana suma na koju može biti ugovoreno osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja, po jednom putniku, iznosi:

1) za slučaj smrti putnika, 8.000 Eura;

2) za slučaj trajnog gubitka opšte radne sposobnosti (invaliditeta) putnika, 16.000 Eura;

3) za slučaj prolazne nesposobnosti za rad, na ime naknade na gubitak zarade stvarnih i nužnih troškova liječenja putnika, 4.000 Eura.

Odluku o povećanju osigurane sume iz stava 2 ovog člana donosi Vlada Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada), na predlog regulatornog organa.

Vlasnik, odnosno korisnik prevoznog sredstva može zaključiti ugovor o osiguranju i na iznos veći od najniže osigurane sume iz stava 2 ovog člana.

Pravo na isplatu osigurane sume

Član 24 

Putnik koga zadesi osigurani slučaj, odnosno lice određeno ugovorom o osiguranju kao korisnik osiguranja u slučaju smrti putnika (u daljem tekstu: korisnik osiguranja) ima pravo da zahtijeva od društva za osiguranje, sa kojim je zaključen ugovor o osiguranju iz člana 21 ovog zakona, da izvrši isplatu u skladu sa tim ugovorom.

Ako vlasnik prevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju iz člana 21 ovog zakona ili je zaključio ugovor o osiguranju sa društvom za osiguranje kome je oduzeta dozvola za rad ili nad kojim je pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak, a nastupio je osigurani slučaj, lice iz stava 1 ovog člana može zahtijevati isplatu osigurane sume od Udruženja iz sredstava Garantnog fonda, u skladu sa zakonom.

Putnik, odnosno korisnik osiguranja ima pravo na osiguranu sumu iz člana 23 ovog zakona, nezavisno od prava na naknadu štete po osnovu ugovora o osiguranju od odgovornosti iz člana 2 stav 1 tač. 2 i 4 ovog zakona.

IV. OSIGURANjE VLASNIKA, ODNOSNO KORISNIKA VOZILA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU PRIČINjENU TREĆIM LICIMA ​​ 

Predmet i obaveza osiguranja

Član 25 

Predmet obaveznog osiguranja od odgovornosti za štetu koja se upotrebom vozila pričini trećim licima je građansko-pravna odgovornost fizičkih i pravnih lica za štete na licima ili imovini prouzrokovane trećim licima upotrebom vozila.

Trećim licem, u smislu stava 1 ovog člana, smatra se i korisnik lizinga koji je ugovarač osiguranja i korisnik vozila a nije odgovoran za saobraćajnu nezgodu u kojoj mu je prouzrokovana šteta vozilom istog davaoca lizinga.

Vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti koja pokriva štetu trećim licima nastalu usljed smrti, povrede tijela, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, osim za štetu na stvarima koje je primio na prevoz (u daljem tekstu: osiguranje od autoodgovornosti).

Osiguranje od autoodgovornosti pokriva vlasniku vozila i štetu na stvarima koje je primio na prevoz, ako te stvari služe za ličnu upotrebu lica koja su se nalazila u vozilu.

Osiguranje od autoodgovornosti pokriva i štetu nastalu od priključnog, odnosno vučnog vozila.

Ako je šteta nastala od priključnog, odnosno vučnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala u toku vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim licima solidarno odgovaraju vlasnici oba vozila i oštećeno lice može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguravaču priključnog vozila ili osiguravaču vučnog vozila.

Društvo za osiguranje koje je na osnovu stava 5 ovog člana oštećenom licu nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguravača priključnog, odnosno vučnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti, a ako je priključno ili vučno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova ostvaruje se od Udruženja.

Štetom iz stava 1 ovog člana smatra se i šteta koja je pričinjena trećem licu usljed pada stvari sa vozila u pokretu

Osiguranjem od autoodgovornosti osiguranik se ne smije obavezati na učešće u naknadi štete.

Osiguranje od autoodgovornosti za isporučena vozila

Član 26 

Ako je vozilo isporučeno iz jedne države članice Evropske unije u drugu, državom članicom Evropske unije u kojoj se nalazi rizik smatra se, zavisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvatanja isporuke od strane kupca, država članica Evropske unije odredišta i to u periodu od 30 dana, čak i ako vozilo nije službeno registrovano u državi članici Evropske unije odredišta.

U slučaju štete koju pričini vozilo iz stava 1 ovog člana, odštetni zahtjev podnosi se Udruženju.

Napomena Redakcije: odredbe stava 1 ove verzije člana primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti - polisa osiguranja

Član 27 

Društvo za osiguranje dužno je da licu koje je zaključilo ugovor o osiguranju od autoodgovornosti na zahtjev izda potvrdu o postojanju i broju odštetnih zahtjeva koje su treća lica podnijela u vezi sa tim vozilom, za period od pet godina koje prethode​​ zasnivanju ugovornog odnosa, odnosno potvrdu o nepostojanju takvih odštetnih zahtjeva.

Potvrdu iz stava 1 ovog člana društvo je dužno da izda u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Ako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz člana 25 ovog zakona ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima, dužno je da na svojoj internet stranici objavi način na koji ih koristi.

Društvo za osiguranje dužno je da sa potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili drugi organi u drugim državama članicama Evropske unije postupa na isti način, kao sa onima izdatim u Crnoj Gori i da ne postupa prema ugovaračima osiguranja na diskriminatoran način i ne naplaćuje veću premiju osiguranja zbog njihovog državljanstva ili isključivo na osnovu njihovog prebivališta u prethodnoj državi članici Evropske unije.

Bliži sadržaj i izgled obrasca potvrde iz stava 1 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za poslove finansija.

Bliži sadržaj ugovora o osiguranju od autoodgovornosti - polise osiguranja utvrđuje regulatorni organ.

Teritorijalno važenje ugovora o osiguranju od autoodgovornosti

Član 27a

Osiguranje od autoodgovornosti pokriva štete nastale na teritoriji država članica Evropske unije i teritoriji država članica Sistema zelene karte ili država čiji je nacionalni biro osiguranja potpisnik Multilateralnog sporazuma, bez plaćanja dodatne premije osiguranja.

Evropski izvještaj o nezgodi

Član 28 

Uz polisu osiguranja od autoodgovornosti društvo za osiguranje je dužno da osiguraniku uruči i primjerak Evropskog izvještaja o nezgodi, koji je osiguranik dužan da drži u vozilu i predoči ovlašćenom licu na zahtjev.

Evropski izvještaj o nezgodi popunjavaju učesnici u nezgodi u kojoj nema povrijeđenih lica, kada je pričinjena materijalna šteta, pri čemu vozila mogu propisno nastaviti kretanje i za koju su se učesnici saglasili o okolnostima pod kojima je do nezgode došlo.

Oštećeno lice može koristiti Evropski izvještaj o nezgodi kao zahtjev za naknadu štete od odgovornog društva za osiguranje.

Registracija vozila ​​ 

Član 29 

Registracija vozila, produženje registracije i izdavanje probnih tablica može se izvršiti tek nakon podnošenja dokaza o zaključenom ugovoru o osiguranju od autoodgovornosti organu nadležnom za registraciju.

Vlasnik vozila koje ne podliježe obavezi godišnje registracije dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti prije dobijanja dozvole za upotrebu i da redovno obnavlja ugovor.

Lica koja nemaju pravo na naknadu štete

Član 30 

Pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nema:

1) vlasnik, suvlasnik i drugi korisnik vozila čijom je upotrebom pričinjena šteta, za slučaj štete na stvarima, bez obzira da li je upravljao vozilom u momentu nastanka štete;

2) vozač vozila koji je izazvao saobraćajnu nezgodu i njegovi pravni sljedbenici zbog tjelesnih povreda, oštećenja zdravlja ili smrti vozača;

3) lice koje je izvršilo, odnosno učestvovalo u protivpravnom oduzimanju vozila čijom je upotrebom prouzrokovana šteta, bez obzira da li je upravljalo vozilom u momentu nastanka štete;

4) lice koje je dobrovoljno ušlo u vozilo znajući da je protivpravno oduzeto, ako odgovorno društvo dokaže da mu je ta okolnost bila poznata;

5) lice koje je štetu pretrpjelo:

- upotrebom vozila na manifestacijama i aktivnostima u vezi sa moto-sportom, uključujući trke, takmičenja, treninge, testiranja i demonstracije na ograničenom i obilježenom prostoru, ako je organizator ovih aktivnosti ili drugo zainteresovano lice zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti ili garancije kojim se pokriva šteta za bilo koje treće lice, uključujući gledaoce i druge prolaznike, ali koji nužno ne pokriva štetu prouzrokovanu vozačima koji učestvuju u ovim aktivnostima i njihovim vozilima;

- usljed zemljotresa;

- usljed dejstva nuklearne energije tokom prevoza nuklearnog materijala;

- usljed vojnih operacija, vojnih manevara, pobuna ili terorističkih akcija, ako postoji uzročna veza između tih dejstava i nastale štete.

Pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti ima i korisnik lizinga koji je ugovarač osiguranja i korisnik vozila a nije odgovoran za saobraćajnu nezgodu u kojoj mu je prouzrokovana šteta vozilom istog davaoca lizinga.

Naknada štete u slučaju gubitka prava iz ugovora o osiguranju

Član 31 

Obavezno osiguranje od autoodgovornosti pokriva i odgovornost za štetu pričinjenu trećim licima zbog upotrebe vozila od strane lica koje:

1) je upravljalo vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole;

2) nije koristilo vozilo u svrhe za koje je namijenjeno;

3) se obučavalo za upravljanje vozilom u saobraćaju bez nadzora ovlašćenog vozača - instruktora;

4) je koristilo vozilo bez znanja, odnosno odobrenja vlasnika, odnosno ovlašćenog korisnika vozila;

5) je upravljalo vozilom pod uticajem alkohola iznad odobrene granice, opojnih droga, psihoaktivnih ljekova ili drugih psihoaktivnih materija, izbjeglo ili odbilo alkotestiranje i testiranje;

6) je namjerno prouzrokovalo štetu;

7) je prouzrokovalo štetu tehnički neispravnim vozilom, a ta mu je okolnost bila poznata;

8) je na protivpravan način došlo u posjed vozila;

9) je poslije saobraćajne nezgode napustilo mjesto događaja, bez davanja ličnih podataka i podataka o osiguranju.

Društvo za osiguranje koje je oštećenom licu isplatilo štetu prouzrokovanu u slučajevima iz stava 1 ovog člana ima pravo da od lica koje je odgovorno za štetu naknadi cjelokupno isplaćeni iznos štete, kamatu i pripadajuće troškove.

Iznos naknade iz stava 2 ovog člana, od fizičkog lica odgovornog za pričinjenu štetu, ne može biti veći od iznosa 24 prosječne neto zarade u Crnoj Gori prema posljednjem zvaničnom podatku organa uprave nadležnog za poslove statistike.

Promjena vlasnika vozila ​​ 

Član 32 

Ako se u toku trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, prava i obaveze iz ugovora o osiguranju od autoodgovornosti prelaze na novog vlasnika i traju do isteka tekućeg perioda osiguranja.

Osigurana suma

Član 33 

Obaveza društva za osiguranje po osnovu ugovora iz člana 25 ovog zakona ograničena je osiguranom sumom na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena viša suma.

Najniža osigurana suma je:

1) u slučaju štete zbog smrti, tjelesne povrede i oštećenja zdravlja do iznosa od 6.450.000 eura po štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih lica, ili 1.300.000 eura po oštećenom licu; i

2) u slučaju uništenja ili oštećenja stvari do iznosa od 1.300.000 eura po štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih lica.

Odluku o povećanju osigurane sume iz stava 2 ovog člana donosi Vlada, na predlog regulatornog organa.

Ako ima više oštećenih lica, a ukupna naknada štete je veća od iznosa iz stava 2 ovog člana, prava oštećenih lica prema društvu za osiguranje smanjuju se srazmjerno do sume osiguranja iz stava 2 ovog člana.

Društvo za osiguranje koje je jednom oštećenom licu isplatilo veći iznos od iznosa koji mu pripada, jer nije znalo, niti je moglo znati da postoje i druga oštećena lica, ostalim oštećenim licima srazmjerno snižava naknadu u skladu sa stavom 4 ovog člana i ostaje prema tim oštećenim licima u obavezi samo do visine preostalog iznosa osigurane sume iz stava 2 ovog člana.

Naknada štete prouzrokovane u inostranstvu

Član 34 

Prilikom izlaska iz Crne Gore, lice koje upravlja vozilom osiguranim u Crnoj Gori dužno je da posjeduje međunarodnu potvrdu o osiguranju od autoodgovornosti - zelenu kartu.

Posjedovanje zelene karte kontrolišu nadležni organi prilikom izlaska sa teritorije Crne Gore.

Društvo za osiguranje koje je vlasniku vozila izdalo zelenu kartu dužno je da oštećenom licu naknadi štetu pričinjenu upotrebom tog vozila u inostranstvu i to do visine određene propisima o osiguranju od autoodgovornosti države u kojoj je šteta​​ nastala, odnosno u skladu sa međunarodnim sporazumom, ako međunarodna isprava važi u zemlji u kojoj je šteta nastala.

Šteta koju pričini vozilo za koje je izdata zelena karta naknađuje se u roku od 90 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, a po postupku utvrđenom međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Udruženje u svojstvu nacionalnog biroa zelene karte.

Ako društvo za osiguranje ne isplati štetu u skladu sa st. 3 i 4 ovog člana, zahtjev za naknadu štete podnosi se Udruženju.

Udruženje ima pravo na regres isplaćene štete od društva za osiguranje koje je bilo u obavezi da isplati štetu.

Međunarodna isprava o postojanju osiguranja od autoodgovornosti vozila inostrane registracije.

Član 35 

Lice koje upravlja vozilom inostrane registracije prilikom ulaska na teritoriju Crne Gore mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od autoodgovornosti koja važi na teritoriji Crne Gore, a koja pokriva štete najmanje do iznosa iz člana 33 ovog zakona.

Valjanom međunarodnom ispravom smatra se valjana zelena karta, kao i drugi dokazi čiju valjanost priznaje Udruženje.

Valjanom ispravom, pored isprava iz stava 2 ovog člana, smatra se i registarska tablica vozila koje se uobičajeno nalazi na teritoriji države potpisnice Multilateralnog sporazuma.

Udruženje garantuje za obaveze koje proističu iz isprave iz stava 1 ovog člana do iznosa iz člana 33 ovog zakona.

Međunarodna isprava iz stava 1 ovog člana potrebna je i za vozilo koje se doprema u Crnu Goru drugim prevoznim sredstvom, izuzev ako to vozilo nije namijenjeno za upotrebu u Crnoj Gori.

Udruženje je dužno da obavijesti organ uprave nadležan za unutrašnje poslove o priznavanju valjanosti isprave iz stava 1 ovog člana.

Granično osiguranje

Član 36 

Lica koja nemaju valjanu ispravu iz člana 35 ovog zakona dužna su da na granici zaključe ugovor o osiguranju od autoodgovornosti (u daljem tekstu: granično osiguranje) sa domaćim društvom za osiguranje, koji važi za teritoriju Crne Gore.

Granično osiguranje se zaključuje za vrijeme boravka na teritoriji Crne Gore, a najmanje na period od 15 dana.

Granično osiguranje važi i za teritorije država članica Evropskog ekonomskog prostora.

Provjera međunarodne isprave

Član 37 

Valjanost međunarodne isprave o osiguranju i isprave iz člana 36 ovog zakona provjerava organ uprave nadležan za unutrašnje poslove na graničnom prelazu, pri ulasku vozila na teritoriju Crne Gore.

Kada vozila koja se uobičajeno nalaze na teritoriji države članice Evropske unije ili treće zemlje, ulaze na teritoriju Crne Gore sa teritorije države članice Evropske unije,​​ organ uprave nadležan za unutrašnje poslove je ovlašćen da izvrši nesistemske provjere ispunjenosti uslova iz stava 1 ovog člana ako su ove provjere neophodne, nediskriminatorne i srazmjerne cilju provjere, i:

1) sprovode se u okviru nadzora koji nije usmjeren isključivo na provjeru osiguranja; ili su

2) dio opšteg sistema provjera koje se sprovode i za vozila koja se uobičajeno nalaze na teritoriji Crne Gore, a za njihovo sprovođenje nije potrebno zaustavljanje vozila.

Provjere iz stava 2 ovog člana sprovode se na osnovu propisa o zaštiti podataka o ličnosti kojim podliježe obrađivač podataka, a lični podaci mogu se obrađivati ako je to potrebno u svrhu borbe protiv upotrebe neosiguranih vozila u Crnoj Gori koja nije država članica Evropske unije u kojoj se ta vozila uobičajeno nalaze, ako je taj propis u skladu sa Uredbom (EU) 2016/679 Evropskog parlamenta i Savjeta i sadrži mjere zaštite prava, sloboda i legitimnih interesa lica za koje se vrši provjera, kojima se navodi tačna svrha obrade podataka, upućuju na relevantni pravni osnov, kojom provjerom se poštuju relevantni bezbjednosni zahtjevi i načela nužnosti, proporcionalnosti i ograničavanja svrhe i određuje srazmjeran period čuvanja podataka.

Podaci o ličnosti koji se obrađuju u skladu sa stavom 2 ovog člana, isključivo radi sprovođenja provjere osiguranja, čuvaju se samo dok su potrebni za tu svrhu i čim se ta svrha postigne, u potpunosti se brišu, a ako se provjerom osiguranja pokaže da je vozilo pokriveno obaveznim osiguranjem, obrađivač podataka odmah briše te podatke, dok se u slučaju kada se provjerom ne može utvrditi je li vozilo pokriveno obaveznim osiguranjem, podaci se čuvaju samo za ograničeni period koji ne prelazi broj dana koji je potreban kako bi se utvrdilo postoji li osiguravajuće pokriće.

Napomena Redakcije: odredbe stavova 2, 3 i 4 ove verzije člana primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Naknada štete od vozila inostrane registracije ​​ 

Član 38 

Lice kome je pričinjena šteta upotrebom vozila inostrane registracije na teritoriji Crne Gore, za koje postoji valjana isprava iz člana 35 ovog zakona, podnosi odštetni zahtjev Udruženju, društvu za osiguranje ili licu koje je Udruženje ovlastilo za obavljanje poslova koji proizilaze iz međunarodnog sporazuma o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nastale upotrebom vozila u zemlji ili inostranstvu.

Naknada štete može se utvrditi maksimalno do iznosa iz člana 33 ovog zakona.

Udruženje, odnosno društvo ili lice iz stava 1 ovog člana dužno je da u roku od 90 dana od dana prijema urednog zahtjeva, isplati štetu, odnosno donese obrazloženu odluku o odbijanju zahtjeva.

Ako Udruženje ne postupi u rokovima iz stava 3 ovog člana, oštećeno lice može pokrenuti postupak za naknadu štete pred nadležnim sudom.

Naknada štete po osnovu graničnog osiguranja

Član 39 

Štetu nastalu na teritoriji Crne Gore prouzrokovanu upotrebom vozila strane registracije, čiji se vlasnik osigurao od autoodgovornosti u skladu sa članom 36 ovog zakona kod domaćeg društva za osiguranje, naknađuje to društvo po odredbama ovog zakona koje važe za osiguranje vlasnika vozila domaće registracije.

Naknada štete od neosiguranog vozila inostrane registracije ​​ 

Član 40 

Štetu koja je prouzrokovana upotrebom neosiguranog vozila inostrane registracije naknađuje Udruženje iz Garantnog fonda, u skladu sa ovim zakonom, uz pravo regresa isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova od nadležne organizacije države u kojoj je vozilo registrovano.

Prava oštećenog lica u slučaju otvaranja postupka likvidacije ili stečaja nad društvom za osiguranje sa sjedištem u Crnoj Gori

Član 40a

Oštećeno lice sa prebivalištem u Crnoj Gori može podnijeti odštetni zahtjev direktno Udruženju za isplatu naknade štete za oštećenje stvari ili tjelesne povrede, koje su prouzrokovane vozilom koje je osigurano od strane društva za osiguranje sa sjedištem u Crnoj Gori, od trenutka kada se:

1) nad društvom za osiguranje otvori stečajni postupak rješenjem nadležnog suda koje se objavljuje u „Službenom listu Crne Gore”,

2) nad društvom za osiguranje otvori postupak likvidacije rješenjem regulatornog organa koje se objavljuje u „Službenom listu Crne Gore”.

U slučaju štete prouzrokovane upotrebom vozila iz stava 1 ovog člana Udruženje isplaćuje naknadu štete iz Garantnog fonda do obaveze osiguranja koja ne može biti niža od one propisane članom 33 stav 2 ovog zakona, u skladu sa članom 57 ovog zakona iz doprinosa uplaćenih na osnovu člana 55 ovog zakona.

Pored javne objave rješenja o početku postupka iz stava 1 ovog člana, Udruženje o tom rješenju odmah obavještava sve organizacije u državama članicama koje su ovlašćene za naknadu štete oštećenim licima zbog otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje.

Po prijemu odštetnog zahtjeva Udruženje obavještava odgovorno društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji ili njegovog stečajnog upravnika ili likvidatore da je od oštećenog lica primilo odštetni zahtjev.

Društvo za osiguranje iz stava 4 ovog člana, ili njegov stečajni upravnik ili likvidator obavještavaju Udruženje kada prime odštetni zahtjev i kada isplaćuju naknadu ili odbijaju odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primilo i Udruženje.

Udruženje je dužno da na osnovu informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećeno lice dostavilo na njegov zahtjev, u roku od 90 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, oštećenom licu dostavi:

1) pisanu obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako utvrdi da je odgovorno za isplatu naknade štete u skladu sa stavom 1 tač. 1 ili 2 ovog člana, da odštetni zahtjev nije odbijen i da je visina štete djelimično ili u potpunosti procijenjena,

2) pisan obrazloženi odgovor na navode iz odštetnog zahtjeva ako utvrdi da nije odgovorno za isplatu naknade štete u skladu sa stavom 1 tač. 1 ili 2 ovog člana ili ako je odgovornost sporna, nije jasno utvrđena ili visina štete nije u potpunosti procijenjena.

U obrazloženoj ponudi i obrazloženom odgovoru iz stava 6 ovog člana mora biti navedeno pravo oštećenog lica na podnošenje prigovora na koji je Udruženje dužno da odgovori u roku od 30 dana od dana prijema prigovora, pravo na postupak vansudskog rješavanja naknade štete i pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Udruženja iz ovog člana.

Ako postoji obaveza za naknadu štete u skladu sa stavom 6 tačka 1 ovog člana, Udruženje isplaćuje naknadu štete oštećenom licu bez nepotrebnog odlaganja, a najkasnije u roku od 90 dana nakon što je oštećeno lice pisano prihvatilo obrazloženu ponudu za naknadu štete, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelimično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvatanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

Udruženje je dužno da, u postupku iz st. 1 do 8 ovog člana i iz st. 9 do 13 ovog člana, blagovremeno sarađuje sa organima koji su osnovani ili ovlašćeni za naknadu štete oštećenim licima u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje u njihovoj državi članici Evropske unije, uključujući društvo za osiguranje nad kojim se sprovodi stečajni postupak ili postupak likvidacije, njegovim stečajnim upravnikom ili likvidatorom i nadležnim organima, a takva saradnja uključuje traženje, prijem i pružanje informacija, o pojedinačnim odštetnim zahtjevima i osiguranju lica odgovornog za saobraćajnu nezgodu, kada je to potrebno.

Izuzetno od st. 1 do 9 ovog člana, Udruženje ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od lica odgovornih za saobraćajnu nezgodu i drugih osiguravača ili organa za socijalno osiguranje koji su dužni da nadoknade štetu oštećenom licu u vezi sa istom saobraćajnom nezgodom, a u slučaju isplate štete u toku postupka likvidacije ima pravo na naknadu od društva za osiguranje nad kojim se sprovodi taj postupak i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova, a ako je nad društvom za osiguranje otvoren stečaj, ima pravo na naknadu tih iznosa iz stečajne mase društva za osiguranje.

U postupku nadoknade, u mjeri u kojoj je Udruženje pružilo naknadu za pretrpljenu štetu ili povredu, a još nije primilo nadoknadu, na njega se prenose prava oštećenog lica prema licu koje je prouzrokovalo saobraćajnu nezgodu ili prema odgovornom društvu za osiguranje, pri čemu se prava oštećenog lica prema ugovaraču osiguranja ili drugom osiguranom licu koje je prouzrokovalo saobraćajnu nezgodu ne prenose na Udruženje, ako bi odgovornost ugovarača osiguranja ili osiguranog lica pokrilo odgovorno društvo za osiguranje u skladu sa propisima koji se primjenjuju na postupak stečaja ili likvidacije društva za osiguranje.

Udruženje ne može imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete osim onih propisanih ovim zakonom i ne može za isplatu naknade štete postaviti uslov da oštećeno lice dokaže da odgovorno pravno ili fizičko lice nije u mogućnosti ili odbija da isplati naknadu štete.

Na zahtjev organizacije za naknadu štete iz druge države članice Evropske unije, koji je oštećenom licu isplatio naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne povrede prouzrokovane vozilom koje je osigurano od strane društva za osiguranje iz stava 1 ovog člana, Udruženje je dužno da tom organu isplati potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1) uplatu izvršava u razumnom roku nakon prijema zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije duži od 180 dana, osim ako su se ti organi drugačije dogovorili u pisanom obliku, i

2) na Udruženje prelaze prava oštećenog lica prema licu koje je prouzrokovalo nezgodu, ili

3) odgovornom društvu za osiguranje, osim prema ugovaraču osiguranja ili drugom osiguranom licu koje je prouzrokovalo nezgodu, ako bi odgovornost ugovarača osiguranja ili osiguranog lica pokrilo nesolventno društvo za osiguranje iz stava 1 ovog člana.

Napomena Redakcije: ovaj član primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Zaštita oštećenih lica sa prebivalištem u Crnoj Gori kada je odgovorni osiguravač nesolventno društvo za osiguranje iz druge države članice Evropske unije

Član 40b

Oštećeno lice sa prebivalištem u Crnoj Gori može podnijeti odštetni zahtjev direktno Udruženju za isplatu naknade štete, za oštećenje stvari ili tjelesne povrede, koje su prouzrokovane vozilom koje je osigurano i uobičajeno se nalazi u drugoj državi članici Evropske unije, od trenutka kada se:

1) nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice Evropske unije pokrene stečajni postupak prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje,

2) nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice Evropske unije pokrene postupak likvidacije prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje.

U slučaju štete prouzrokovane upotrebom vozila iz stava 1 ovog člana Udruženje isplaćuje naknadu štete iz Garantnog fonda do obaveze osiguranja koja ne može biti niža od one propisane članom 33 stav 2 ovog zakona, u skladu sa članom 57 ovog zakona iz doprinosa uplaćenih na osnovu člana 55 ovog zakona.

Po prijemu odštetnog zahtjeva iz stava 1 ovog člana Udruženje obavještava organizacije za naknadu štete u matičnoj državi članici društva za osiguranje nad kojim se sprovodi stečajni postupak ili postupak likvidacije i to društvo za osiguranje ili njegovog stečajnog upravnika ili likvidatora da je od oštećenog lica primilo odštetni zahtjev.

Društvo za osiguranje iz stava 3 ovog člana ili njegov stečajni upravnik ili likvidator obavještavaju Udruženje kada prime odštetni zahtjev i kada isplaćuju naknadu ili odbijaju odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primilo i Udruženje.

Udruženje je dužno da, na osnovu informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećeno lice dostavilo na njegov zahtjev, u roku od 90 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, oštećenom licu dostavi:

1) pisanu obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovorno za isplatu naknade štete u skladu sa stavom 1 tač. 1 ili 2 ovog člana, da odštetni zahtjev nije odbijen i da je visina štete djelimično ili u potpunosti procijenjena,

2) pisan obrazloženi odgovor na navode iz odštetnog zahtjeva ako utvrdi da nije odgovorno za isplatu naknade štete u skladu sa stavom 1 tač. 1 ili 2 ovog člana ili ako je odgovornost sporna, nije jasno utvrđena ili visina štete nije u potpunosti procijenjena.

U obrazloženoj ponudi i obrazloženom odgovoru iz stava 5 ovog člana mora biti navedeno pravo oštećenog lica na podnošenje prigovora na koji je Udruženje dužno da odgovori u roku od 30 dana od dana prijema prigovora, pravo na postupak vansudskog rješavanja naknade štete i pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Udruženja iz ovog člana.

Ako postoji obaveza za naknadu štete u skladu sa stavom 5 tačka 1 ovog člana, Udruženje isplaćuje naknadu štete oštećenom licu bez nepotrebnog odlaganja, a najkasnije u roku od 90 dana nakon što je oštećeno lice pisano prihvatilo obrazloženu ponudu za naknadu štete, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelimično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvatanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

Udruženje je dužno da, u postupku iz st. 1 do 7 ovog člana i st. 9 do 12 ovog člana, blagovremeno sarađuje sa organima koji su osnovani ili ovlašćeni za naknadu štete oštećenim licima u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje, uključujući društvo za osiguranje nad kojim se sprovodi stečajni postupak ili postupak likvidacije, njegovim predstavnikom za likvidaciju štete ili stečajnim upravnikom ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim organima država članica Evropske unije, a takva saradnja uključuje prijem i pružanje obavještenja o početku stečajnog postupka ili postupka likvidacije nad društvom za osiguranje, traženje, prijem i pružanje informacija, između ostalog, o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju lica odgovornog za saobraćajnu nezgodu, kada je to potrebno.

Udruženje ima pravo da, od organizacije za naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne povrede koje su prouzrokovane vozilom koje je osigurano od strane društva za osiguranje nad kojim se sprovodi stečajni postupak ili postupak likvidacije, u matičnoj državi odgovornog društva za osiguranje, pisano zahtijeva potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1) organizacije za naknadu štete iz matične države članice Evropske unije odgovornog društva za osiguranje izvršava uplatu Udruženju za Garantni fond, u razumnom roku nakon prijema zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije duži od 180 dana, osim ako su se ti organi drugačije dogovorili u pisanom obliku, i

2) na organizaciju za naknadu štete iz matične države članice Evropske Unije prelaze prava oštećenog lica prema licu koje je prouzrokovalo nezgodu ili njegovom društvu za osiguranje, osim prema ugovaraču osiguranja ili drugom osiguranom licu koje je prouzrokovalo nezgodu, ako bi odgovornost ugovarača osiguranja ili osiguranog lica pokrilo nesolventno društvo za osiguranje u skladu sa zakonom.

Izuzetno od st. 1 do 9 ovog člana, Udruženje ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od lica odgovornih za saobraćajnu nezgodu i drugih osiguravača ili organa za socijalno osiguranje koji su dužni da nadoknade štetu oštećenom licu u vezi sa istom nezgodom kad je primjenjivo.

Udruženje ne može imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete i ne može za isplatu naknade štete postaviti uslov da oštećeno lice dokaže da odgovorno pravno ili fizičko lice nije u mogućnosti ili odbija da isplati naknadu štete.

Odredbe st. 1 do 11 ovog člana primjenjuju se i kada je štetu prouzrokovalo vozilo koje je osigurano i uobičajeno se nalazi u Crnoj Gori, a odgovorno je društvo za osiguranje iz stava 1 ovog člana.

Napomena Redakcije: ovaj član primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Imenovanje predstavnika za rješavanje odštetnih zahtjeva

Član 41

Društvo za osiguranje je, za obavljanje osiguranja od autoodgovornosti, dužno da imenuje predstavnika za rješavanje odštetnih zahtjeva po toj vrsti ugovora o osiguranju u svim državama članicama Evropske Unije (u daljem tekstu: ovlašćeni predstavnik).

Imenovanje ovlašćenog predstavnika u državi članici Evropske Unije ne utiče na primjenu materijalnog prava pri obradi odštetnih zahtjeva i ne mijenja sudsku nadležnost.

Društvo za osiguranje je dužno da za ovlašćenog predstavnika odredi fizičko ili pravno lice sa prebivalištem, odnosno sjedištem u toj državi, osposobljeno za rješavanje svih pitanja koja se mogu javiti u vezi sa zahtjevom za naknadu štete na​​ jeziku u službenoj upotrebi u državi za koju je imenovano i odgovorno je za obradu, rješavanje i isplatu odštetnih zahtjeva za štetu koju osiguranici društva koje ga je imenovalo pričine licima sa prebivalištem u državi članici za koju je imenovan.

Ovlašćeni predstavnik može raditi za više osiguravača.

U postupku po zahtjevu za naknadu štete ovlašćeni predstavnik dužan je da prikupi sve neophodne informacije radi utvrđivanja uzroka nastanka osiguranog događaja, visine nastale štete i preduzimanja drugih radnji u cilju rješavanja odštetnog zahtjeva i ispunjavanja obaveza koje iz tog zahtjeva proizilaze.

Imenovanjem ovlašćenog predstavnika ne ograničava se pravo oštećenog lica da direktno dostavi odštetni zahtjev odgovornom društvu u njegovom sjedištu ili sjedištu filijale.

St. 1 do 5 ovog člana primjenjuju se i na poslove ovlašćenog predstavnika kojeg, za teritoriju Crne Gore, imenuju društva za osiguranje sa sjedištem u državama članicama Evropske Unije.

Registar ovlašćenih predstavnika društava za osiguranje iz Crne Gore vodi Udruženje.

V. OSIGURANjE VLASNIKA, ODNOSNO KORISNIKA VAZDUHOPLOVA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU PRIČINjENU TREĆIM LICIMA I PUTNICIMA ​​ 

Obaveza osiguranja

Član 42 

Vlasnik, odnosno korisnik vazduhoplova dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vazduhoplova u letu pričini trećim licima i putnicima.

Treće lice iz stava 1 ovog člana je svako lice, osim putnika i članova letačke i kabinske posade vazduhoplova koji su na dužnosti u toku leta.

Putnik iz stava 1 ovog člana je svako lice koje se prevozi vazduhoplovom, uz saglasnost vlasnika, odnosno korisnika vazduhoplova, osim članova letačke i kabinske posade vazduhoplova koji su na dužnosti u toku leta.

Ugovor o osiguranju iz stava 1 ovog člana pokriva i štete pričinjene teretu i prtljagu, osim za vazduhoplove koji se ne koriste u komercijalne svrhe.

Ugovorom o osiguranju iz stava 1 ovog člana pokrivene su i štete zbog rizika rata i terorizma, osim za vazduhoplove kojima MTOM iznosi do 500​​ kg.

Vlasnik, odnosno korisnik stranog vazduhoplova koji ulazi u vazdušni prostor Crne Gore mora biti osiguran od odgovornosti za štetu iz stava 1 ovog člana, ako nema drugo obezbjeđenje za naknadu štete ili ako potvrđenim međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

Izuzetno od stava 6 ovog člana, vlasnik, odnosno korisnik vazduhoplova koji nije registrovan u Crnoj Gori i čije operacije ne uključuju slijetanje na teritoriju ili polijetanje sa teritorije Crne Gore nego samo let u vazdušnom prostoru Crne Gore, nije dužan da ugovorom o osiguranju iz stava 1 ovog člana ima pokrivene štete pričinjene putnicima, teretu i prtljagu.

Vlasnik, odnosno korisnik vazduhoplova, upisanog u Registar civilnih vazduhoplova Crne Gore, dužan je da prilikom izdavanja i produženja važenja potvrde o provjeri plovidbenosti vazduhoplova dostavi ugovor o osiguranju iz stava 1 ovog člana nezavisnom pravnom licu koje vrši javna ovlašćenja u oblasti vazdušnog saobraćaja.

Operator sistema bespilotnog vazduhoplova ili vazduhoplovnog modela dužan je da, prilikom izvođenja letačkih operacija bespilotnim vazduhoplovom ili vazduhoplovnim​​ modelom operativne mase 250 grama i više, ili prilikom izvođenja letačkih operacija za koje nezavisno pravno lice koje vrši javna ovlašćenja u oblasti vazdušnog saobraćaja izdaje dozvolu, odobrenje ili drugi ekvivalentni dokument posjeduje ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom bespilotnog vazduhoplova ili vazduhoplovnog modela u letu pričini trećim licima.

Visina osigurane sume

Član 43 

Obaveza društva za osiguranje po osnovu ugovora iz člana 42 ovog zakona ograničena je osiguranom sumom na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena viša suma.

Najniža osigurana suma na koju može biti ugovoreno osiguranje iz člana 42 ovog zakona iznosi:

1) za štete pričinjene trećim licima za vazduhoplove kojima MTOM iznosi:

- od 250​​ gr​​ do 900​​ gr, 3.000 SDR,

- od 901​​ gr​​ do 4​​ gr, 5.000 SDR,

- od 4,01​​ kg​​ do 25​​ kg, 10.000 SDR,

- od 25,01​​ kg​​ do 150​​ kg, 20.000 SDR,

- od 150,01​​ kg​​ do 500​​ kg, 750.000 SDR,

- od 500,01 do 1.000​​ kg, 1.500.000 SDR,

- od 1.000,01 do 2.700​​ kg, 3.000.000 SDR,

- od 2.700,01 do 6.000​​ kg, 7.000.000 SDR,

- od 6.000,01 do 12.000​​ kg, 18.000.000 SDR,

- od 12.000,01 do 25.000​​ kg, 80.000.000 SDR,

- od 25.000,01 do 50.000​​ kg, 150.000.000 SDR,

- od 50.000,01 do 200.000​​ kg, 300.000.000 SDR,

- od 200.000,01 do 500.000​​ kg, 500.000.000 SDR,

- iznad 500.000,01​​ kg, 700.000.000 SDR;

2) za pojedinog putnika, 250.000 SDR;

3) za registrovan prtljag po putniku, 1.288 SDR i

4) za teret koji se prevozi po​​ kg, 22 SDR.

Izuzetno od stava 2 tačka 1 alineja 5 ovog člana, najniža osigurana suma na koju može biti ugovoreno osiguranje iz člana 42 ovog zakona za štete pričinjene trećim licima, iznosi 128.821 SDR za:

- letjelice koje uzlijeću uz pomoć nogu, uključujući paraglajdere na motorni pogon i zmajeve na motorni pogon, i

- vazduhoplove, uključujući i jedrilice, sa najvećom dozvoljenom masom pri uzlijetanju (MTOM) manjom od 500​​ kg:​​ ultralake vazduhoplove koji se koriste u nekomercijalne svrhe i ultralake vazduhoplove koji se koriste za lokalno osposobljavanje pilota tokom kojeg nema prelaženja međunarodnih granica, ako nijesu u pitanju obaveze u vezi sa osiguranjem koje se odnose na rizike od rata i terorizma.

Izuzetno od stava 2 tačka 2 ovog člana, najniža osigurana suma po štetnom događaju, određena ugovorom o osiguranju iz člana 42 ovog zakona, za vazduhoplove kojima MTOM iznosi 2.700​​ kg​​ ili manje, koji se ne koriste u komercijalne svrhe, za pojedinog putnika iznosi 128.821 SDR.

Najniža osigurana suma na koju može biti ugovoreno osiguranje iz člana 42 stav 9 ovog zakona za bespilotne vazduhoplove ili vazduhoplovne modele operativne mase manje od 250 grama, kada se njima izvode letačke operacije za koje je potrebna​​ dozvola, odobrenje ili drugi ekvivalentan dokument, koji izdaje nezavisno pravno lice koje vrši javna ovlašćenja u oblasti vazdušnog saobraćaja, iznosi 3.000 SDR.

Odluku o izmjeni osigurane sume iz stava 2 ovog člana donosi Vlada, na predlog regulatornog organa.

Primjena odredaba o odgovornosti

Član 44 

Na odgovornost vlasnika, odnosno ovlašćenog korisnika vazduhoplova za štetu koju pričini trećim licima shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na naknadu štete pričinjene trećim licima i putnicima upotrebom vozila i odredbe zakona kojima su uređeni obligacioni i svojinsko-pravni odnosi u vazdušnom saobraćaju, ako drukčije nije uređeno odredbama čl. 42 i 43 ovog zakona.

VI. OSIGURANjE VLASNIKA, ODNOSNO KORISNIKA PLOVNIH OBJEKATA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU PRIČINjENU TREĆIM LICIMA

Obaveza osiguranja

Član 45 

Vlasnik, odnosno ovlašćeni korisnik plovnog objekta, koji se po propisima o registraciji odnosno upisu plovnih objekata upisuje u registar odnosno upisnik plovnih objekata, dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom plovnog objekta pričini trećim licima nanošenjem tjelesnih povreda, narušavanjem zdravlja ili smrti.

Štetom iz stava 1 ovog člana smatra se i šteta koja je pričinjena trećem licu usljed pada stvari sa plovnog objekta ili izbacivanjem stvari iz plovnog objekta.

Vlasnik, odnosno ovlašćeni korisnik stranog plovnog objekta, prije dobijanja dozvole za plovidbu u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Crne Gore, odnosno koji plovi unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Crne Gore, mora biti osiguran od odgovornosti za štetu iz stava 1 ovog člana, ako nije pruženo drugo obezbjeđenje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno.

Izdavanje dozvole za plovidbu plovnog objekta i produženje dozvole može se izvršiti samo uz dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju iz ovog člana podnesen nadležnom organu.

Vlasnik plovnog objekta koji ne podliježe obaveznom godišnjem pregledu dužan je da zaključi ugovor o osiguranju iz stava 1 ovog člana prije dobijanja dozvole za plovidbu koja važi duže od jedne godine i da osiguranje obnavlja u periodu važenja te dozvole.

Ugovor o osiguranju iz stava 1 ovog člana zaključuje se na period od godinu dana.

Zabranjena je upotreba plovnog objekta u pomorskom saobraćaju bez zaključenog ugovora o osiguranju.

Visina osigurane sume

Član 46 

Obavezu društva za osiguranje predstavljaju osigurane sume na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena veća osigurana suma.

Najniža osigurana suma na koju može biti ugovoreno osiguranje iz člana 45 stav 1 ovog zakona iznosi:

1) za brodove:

- veličine do 1000 BT, 100.000 Eura,

- veličine od 1001 do 10000 BT, 200.000 Eura,

- veličine od 10001 do 20000 BT, 300.000 Eura,

- veličine od 20001 do 30000 BT, 400.000 Eura,

- veličine preko 30001 BT, 500.000 Eura;

2) za ostale plovne objekte i plovidbene objekte za sport i rekreaciju:

- motorne čamce, 50.000 Eura,

- hidroglisere, skutere i glisere, 200.000 Eura,

- jahte, 800.000 Eura.

Odluku o povećanju osigurane sume iz stava 2 ovog člana donosi Vlada, na predlog regulatornog organa.

Primjena odredaba o odgovornosti

Član 47 

Na odgovornost vlasnika, odnosno ovlašćenog korisnika plovnog objekta za štetu koju pričini trećim licima shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na naknadu štete pričinjene trećim licima upotrebom vozila, ako drugačije nije uređeno čl. 45 i 46 ovog zakona.

VII. UDRUŽENjE DRUŠTAVA ZA OSIGURANjE KOJA OBAVLjAJU POSLOVE OBAVEZNIH OSIGURANjA U SAOBRAĆAJU

Udruživanje društava za osiguranje

Član 48

Društva za osiguranje koja obavljaju poslove obaveznih osiguranja u Crnoj Gori učlanjuju se u Udruženje, u cilju obavljanja poslova utvrđenih ovih zakonom i ostvarivanja zajedničkih interesa.

Poslove iz stava 1 ovog člana Udruženje obavlja u okviru Garantnog fonda, Biroa zelene karte i Informativnog centra.

Pored poslova iz stava 2 ovog člana Udruženje obavlja i poslove Biroa za naknadu štete.

Udruženje ima svojstvo pravnog lica, sa pravima i odgovornostima utvrđenim zakonom i statutom Udruženja.

Statutom Udruženja uređuje se unutrašnja organizacija, poslovanje, rad i funkcionisanje organa Udruženja, finansiranje i druga pitanja od značaja za rad Udruženja.

Na statut Udruženja saglasnost daje regulatorni organ.

Članstvo u Udruženju

Član 49

Društvo za osiguranje može obavljati poslove obaveznog osiguranja utvrđene ovim zakonom samo ako je član Udruženja.

Kada društvo za osiguranje ne ispunjava obaveze iz ugovora o obaveznom osiguranju ili u skladu sa međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Udruženje, Udruženje je dužno da, bez odlaganja, obavijesti regulatorni organ.

Regulatorni organ je dužan da informaciju iz stava 2 ovog člana proslijedi nadležnim nadzornim organima u državi u kojoj to društvo za osiguranje ima sjedište, a može primijeniti i druge mjere, u skladu sa zakonom.

Društvu za osiguranje prestaje članstvo u Udruženju danom prestanka obavljanja poslova obaveznog osiguranja u saobraćaju, odnosno danom prijema obavještenja kojim nadzorni organ zemlje sjedišta obavještava regulatorni organ o prestanku obavljanja poslova osiguranja u Crnoj Gori ili u državi sjedišta.

Sredstva Udruženja

Član 50 

Društva za osiguranje dužna su da obezbijede sredstva potrebna za obavljanje zakonom utvrđenih poslova Udruženja.

Sredstva iz stava 1 ovog člana čine doprinos za poslovanje Udruženja, redovni doprinos za Garantni fond i drugi doprinosi propisani statutom Udruženja.

Poslovi Udruženja

Član 51 

U vršenju poslova iz člana 48 ovog zakona Udruženje obavlja sljedeće poslove:

1) predstavlja društva za osiguranje u međunarodnim strukovnim organizacijama;

2) vrši obradu, obračun, isplatu šteta i naplatu regresnih zahtjeva po isplaćenim štetama:

- po osnovu međunarodnih sporazuma o obaveznim osiguranjima u saobraćaju za štete nastale u zemlji i inostranstvu (zelena karta),

- nastalim na teritoriji Crne Gore upotrebom neosiguranih vozila, vazduhoplova i plovnih objekata,

- u slučajevima kada vlasnik vozila koje služi za prevoz putnika u javnom saobraćaju nije zaključio ugovor iz člana 21 ovog zakona,

- od nepoznatih vozila, vazduhoplova, plovnih objekata ili drugih prevoznih sredstava za​​ prouzrokovanje smrti, tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja,

- po osnovu zahtjeva oštećenih lica koja štetu nijesu mogla naplatiti zbog oduzimanja dozvole za rad ili pokretanja stečaja, odnosno likvidacije nad društvom za osiguranje kod koga su bila osigurana;

3) utvrđuje i štampa obrasce međunarodne karte osiguranja (zelene karte) za svoje članove;

4) upravlja organizacionim djelovima iz člana 48 st. 2 i 3 ovog zakona;

5) prikuplja, čuva i obrađuje podatke i sačinjava izvještaje u skladu sa ovim zakonom;

6) predlaže regulatornom organu:

- kriterijume za određivanje visine redovnog doprinosa Garantnom fondu,

- iznose depozita i garancija banaka kojima društva za osiguranje obezbjeđuju izmirenje obaveza za koje odgovara Udruženje;

7) određuje tarifu za obračun i plaćanje troškova obrade šteta iz tačke 2 ovog stava;

8) obavlja druge poslove za koje ga ovlaste društva za osiguranje i regulatorni organ;

9) sačinjava plan poslovanja i finansijske izvještaje o poslovanju;

10) sarađuje sa nadležnim organima i organizacijama drugih država po pitanjima potpunijeg i sveobuhvatnijeg ostvarivanja prava osiguranika, oštećenih lica i članova Udruženja;

11) utvrđuje Kodeks ponašanja u poslovima obaveznih osiguranja;

12) objavljuje pravila svog poslovanja;

13) obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom.

Kriterijume i iznose depozita i garancija banaka iz stava 1 tačka 6 ovog člana utvrđuje regulatorni organ.

Udruženje je dužno da, bez odlaganja, obavijesti regulatorni organ ako dođe do podataka koji ukazuju da je društvo za osiguranje počinilo prekršaj iz člana 65 ovog zakona i uz obavještenje dostavi odgovarajuće dokaze kojima raspolaže.

Izvještavanje o poslovanju Udruženja

Član 52

Udruženje je dužno da sačinjava godišnji plan poslovanja i godišnji finansijski izvještaj.

U okviru godišnjeg plana i godišnjih finansijskih izvještaja sačinjavaju se poseban godišnji plan i godišnji finansijski izvještaj Garantnog fonda.

Finansijski izvještaji iz st. 1 i 2 ovog člana podliježu reviziji, o čemu se sačinjava odgovarajući revizorski izvještaj.

Pored izvještaja iz st. 1 do 3 ovog člana, na zahtjev regulatornog organa, Udruženje dostavlja i druge izvještaje i podatke od značaja za vršenje nadzora.

Bliži sadržaj, način i rokove dostavljanja izvještaja i podataka iz ovog člana utvrđuje regulatorni organ.

Nadzor nad poslovanjem Udruženja

Član 53

Nadzor nad poslovanjem Udruženja vrši regulatorni organ.

Na nadzor nad poslovanjem Udruženja shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje djelatnost osiguranja, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.

Udruženje je dužno da regulatornom organu obezbijedi pristup svim podacima koje je u skladu sa zakonom dužno da vodi.

Ako Udruženje ne obavlja poslove u skladu sa ovim zakonom, Vlada može, do uspostavljanja obavljanja poslova u skladu sa ovim zakonom, privremeno prenijeti poslove

Udruženja na drugo pravno lice ili regulatorni organ.

Garantni fond

Član 54 

Garantni fond se osniva radi ekonomske zaštite putnika u javnom saobraćaju i trećih oštećenih lica, u slučajevima kada je šteta pričinjena upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prevoznog sredstva, kao i u slučajevima kada je društvo za osiguranje kome je oduzeta dozvola za rad ili nad kojim je pokrenut postupak likvidacije, odnosno stečaja odgovorno za naknadu štete i šteta nastalih po osnovu zelene karte.

Sredstva Garantnog fonda obezbjeđuju se iz sredstava iz člana 55 ovog zakona i sredstava ostvarenih po osnovu regresnih zahtjeva u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Redovni doprinos Garantnom fondu

Član 55 

Društvo za osiguranje dužno je da Udruženju uplaćuje redovni doprinos iz premija obaveznih osiguranja u saobraćaju, srazmjerno premiji ostvarenoj u određenoj vrsti obaveznog osiguranja u prethodnoj godini.

Visinu redovnog doprinosa iz stava 1 ovog člana utvrđuje Udruženje, u skladu sa kriterijumima iz člana 51 stav 2 ovog zakona, do 1. decembra tekuće godine za narednu poslovnu godinu.

Akt iz stava 2 ovog člana Udruženje dostavlja regulatornom organu na saglasnost.

Ako sredstva Garantnog fonda, po osnovu redovnog doprinosa, nijesu dovoljna za pokriće obaveza iz člana 54 ovog zakona, nedostajuća sredstva obezbjeđuju se dodatnim doprinosom koji se utvrđuje na način i po postupku utvrđenom za redovni doprinos Garantnom fondu.

Ako društvo za osiguranje ne izvršava obavezu uplate redovnog doprinosa Garantnom fondu, Udruženje je dužno da o tome, bez odlaganja, obavijesti regulatorni organ.

Upravljanje sredstvima Garantnog fonda

Član 56 

Sredstva Garantnog fonda vode se na posebnom računu Udruženja, koje odgovara za upravljanje i raspolaganje tim sredstvima.

Sredstva Garantnog fonda ulažu se na način koji osigurava sigurnost, kvalitet, likvidnost i profitabilnost portfelja u cjelini.

Namjena sredstava Garantnog fonda

Član 57 

Sredstva Garantnog fonda koriste se za isplatu osigurane sume, odnosno naknadu štete oštećenim licima, i to:

1) prouzrokovane upotrebom vozila, vazduhoplova, plovnog objekta ili drugog prevoznog sredstva za koje nije bio zaključen ugovor o obaveznom osiguranju u skladu sa ovim zakonom;

2) zbog smrti, tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja prouzrokovane upotrebom nepoznatog vozila, vazduhoplova, plovnog objekta ili drugog prevoznog sredstva;

3) prouzrokovane upotrebom vozila, vazduhoplova, plovnog objekta ili drugog prevoznog sredstva za koje je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju sa društvom za osiguranje kome je oduzeta dozvola za rad ili nad kojim je pokrenut stečajni postupak ili postupak likvidacije;

4) u slučajevima iz čl. 34, 38 i 40 ovog zakona.

Iz sredstava Garantnog fonda nadoknađuju se i troškovi:

1) obrade i isplate odštetnih zahtjeva koji padaju na teret Garantnog fonda,

2) ostvarivanja regresnih zahtjeva,

3) zarada i ostalih naknada za lica zaposlena u službi Garantnog fonda,

4) zarada i ostalih naknada za lica zaposlena u Udruženju, a koja djelimično obavljaju poslove za potrebe službe Garantnog fonda, u procentualnom iznosu angažovanja na tim poslovima,

5) reosiguranja za štete Garantnog fonda i Biroa zelene karte,

6) korišćenja poslovnog prostora Udruženja, u procentualnom iznosu korišćenja istog za potrebe rada službe Garantnog fonda,

7) uprave, u procentualnom iznosu ostvarene visine prihoda Garantnog fonda u odnosu na ukupan iznos prihoda Udruženja,

8) konsultantskih i neproizvodnih usluga (revizija, marketing, edukacija),

9) softvera i hardvera koji se koriste za potrebe obrade i isplate odštetnih zahtjeva, kao i za potrebe ostvarivanja odštetnih zahtjeva.

Ako nepoznato vozilo prouzrokuje smrt ili značajne tjelesne povrede, Garantni fond plaća i naknadu štete na imovini, ako je šteta veća od 500 Eura .

U slučaju spora između Udruženja i društva za osiguranje o nadležnosti za isplatu naknade štete, naknadu isplaćuje strana koja je prva primila odštetni zahtjev. Ako se naknadno utvrdi da je za naknadu štete bila odgovorna suprotna strana, strana koja je isplatila naknadu ima pravo regresa za cjelokupni isplaćeni iznos sa pripadajućom kamatom.

Pravo Garantnog fonda na regres

Član 58 

Garantni fond, nakon isplate iz člana 57 stav 1 tač. 1, 2 i 4 i stav 2 ovog zakona, ima pravo regresa prema licu odgovornom za štetu, za iznos isplaćene štete, kamate i drugih troškova vezanih za obradu i isplate štete.

Iznos naknade iz stava 1 ovog člana, od fizičkog lica odgovornog za pričinjenu štetu, ne može biti veći od iznosa 24 prosječne neto zarade u Crnoj Gori prema posljednjem zvaničnom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Nakon isplate naknade štete iz člana 57 stav 1 tačka 3 ovog zakona, Udruženje ima pravo regresa od odgovornog društva, odnosno, u slučaju stečaja ili likvidacije, iz stečajne mase društva nad kojim je pokrenut stečajni postupak, po redosljedu namirenja propisanom posebnim zakonom.

Biro za naknadu štete

Član 59 

Oštećeno lice sa prebivalištem u Crnoj Gori može zahtjev za naknadu štete, koju mu na teritoriji države članice Evropske Unije ili treće zemlje potpisnice multilateralnog sporazuma pričini vozilo koje je osigurano, odnosno uobičajeno se nalazi na teritoriji države članice Evropske Unije, podnijeti Birou za naknadu štete (u daljem tekstu: Biro).

Odštetni zahtjev može se podnijeti Birou, ako:

1) odgovorno društvo ili ovlašćeni predstavnik tog društva za osiguranje u Crnoj Gori nije isplatilo naknadu ili dostavilo obrazložen odgovor u propisanom roku;

2) odgovorno društvo nije imenovalo ovlašćenog predstavnika na teritoriji Crne Gore;

3) u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva nije moguće identifikovati odgovornog osiguravača, odnosno vozilo koje je prouzrokovalo nezgodu.

Biro nije dužan da odlučuje o zahtjevu za naknadu štete ako je oštećeno lice po tom zahtjevu pokrenulo sudski postupak neposredno protiv odgovornog lica, odnosno odgovornog društva.

Naknadu štete iz ovog člana Biro isplaćuje iz sredstava Garantnog fonda.

Postupanje Biroa po zahtjevu za naknadu štete

Član 60

Biro je dužan da riješi zahtjev za naknadu štete u roku od 60 dana od dana prijema.

O prijemu zahtjeva iz stava 1 ovog člana i o namjeri da u roku iz stava 1 ovog člana postupi na odgovarajući način Biro, bez odlaganja, obavještava:

1) odgovorno društvo ili ovlašćenog predstavnika tog društva;

2) organizaciju za naknadu štete u državi u kojoj odgovorno društvo ima sjedište;

3) lice odgovorno za nezgodu, ako su njegov identitet i adresa poznati.

Biro će obustaviti postupak naknade štete ako oštećenom licu, prije isteka roka za rješavanje odštetnog zahtjeva, isplati naknadu štete lice koje je štetu prouzrokovalo, odgovorno društvo ili treće lice ili ako odgovorno društvo ili njegov predstavnik oštećenom licu dostavi obrazloženi odgovor do isteka roka iz stava 1 ovog člana.

Postupak iz stava 3 ovog člana neće se obustaviti ako oštećenom licu bude isplaćena naknada po osnovu polise životnog osiguranja ili osiguranja za slučaj nezgode.

Pravo Biroa na regres

Član 61 

U slučajevima isplate naknade štete oštećenom licu iz člana 59 stav 1 ovog zakona, Biro ima pravo regresa za isplaćeni iznos naknade štete i troškova od organizacije za naknadu štete države članice Evropske Unije u kojoj je osigurano vozilo koje je prouzrokovalo nezgodu.

U slučajevima štete pričinjene nepoznatim ili neosiguranim vozilima, Biro ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade i troškova od:

1) Garantnog fonda države članice Evropske Unije u kojoj se vozilo koje je prouzrokovalo nezgodu uobičajeno nalazi, ako odgovorno društvo ne može biti identifikovano;

2) Garantnog fonda države članice Evropske Unije u kojoj se nezgoda dogodila, ako se vozilo ne može identifikovati;

3) Garantnog fonda države članice Evropske Unije u kojoj se dogodila nezgoda, ako je štetu prouzrokovalo vozilo koje se uobičajeno nalazi u trećoj zemlji.

Biro je dužan da, u skladu sa međunarodnim sporazumima, nadoknadi isplaćeni iznos štete organizaciji za naknadu štete države članice Evropske Unije, ako se radi o obavezi na osnovu ugovora o osiguranju od autoodgovornosti zaključenog kod društva za osiguranje registrovanog u Crnoj Gori.

Pravna lica na koja su na osnovu zakona prešla prava oštećenih lica prema licu koje je prouzrokovalo nezgodu ili njegovom društvu za osiguranje i lica iz člana 18 ovog zakona nemaju pravo na naknadu štete od Biroa.

Informacioni centar

Član 62 

Informacioni centar organizuje se u okviru Udruženja, radi efikasnijeg ostvarivanja prava po odštetnim zahtjevima u slučaju šteta nastalih upotrebom vozila.

Informacioni centar:

1) prikuplja podatke od značaja za ostvarivanje prava po odštetnim zahtjevima i vodi registar tih podataka;

2) omogućava uvid u podatke iz tačke 1 ovog stava;

3) pruža pomoć oštećenim licima pri prikupljanju podataka iz registra iz tačke 1 ovog stava i iz registara informacionih centara država članica Evropske Unije.

Registar iz stava 2 tačka 1 ovog člana sadrži podatke o:

1) registarskim oznakama, vrstama, markama, tipovima i brojevima šasija vozila registrovanih u Crnoj Gori;

2) brojevima polisa osiguranja od autoodgovornosti za vozila iz tačke 1 ovog stava;

3) o datumima prestanka važenja osiguravajućeg pokrića na osnovu ugovora o osiguranju od autoodgovornosti i, ako je period važenja polise osiguranja istekao, datum završetka osiguravajućeg pokrića;

4) nazivu i adresi sjedišta društva za osiguranje koje pruža osiguravajuće pokriće na osnovu ugovora o osiguranju iz tačke 3 ovog stava;

5) imenu i prezimenu, datumu rođenja, prebivalištu, odnosno nazivu i sjedištu osiguranika;

6) imenu i prebivalištu, odnosno sjedištu ovlašćenih predstavnika koje su imenovala društva za osiguranje iz Crne Gore u državama članicama Evropske Unije;

7) vlasnicima vozila koji su u Crnoj Gori izuzeti od obaveze osiguranja od autoodgovornosti.

Podaci iz stava 3 ovog člana prikupljaju se od društava za osiguranje i iz evidencije registrovanih vozila u Crnoj Gori i vode se na način propisan članom 19 st. 3 i 4 ovog zakona.

Na zahtjev oštećenog lica, Udruženje će podatke iz stava 3 ovog člana pribaviti i iz registara informacionih centara država članica Evropske Unije.

Društvo za osiguranje i organ nadležan za evidenciju registrovanih vozila u Crnoj Gori dužni su da podatke iz stava 3 ovog člana redovno dostavljaju Udruženju.

Informacioni centar sarađuje i razmjenjuje podatke sa informacionim centrima država članica Evropske unije radi pružanja pomoći prilikom prikupljanja podataka iz stava 2 tačka 3 ovog člana, kao i u pogledu isporučenih vozila iz člana 26 ovog zakona.

Radi pružanja pomoći pri prikupljanju podataka iz stava 2 tačka 3 ovog člana Informacioni centar sarađuje sa informacionim centrima država članica Evropske Unije.

Napomena Redakcije: odredbe stava 7 ove verzije člana primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Dostavljanje informacija oštećenom licu

Član 63 

Informacioni centar je dužan da oštećenom licu, u roku od sedam godina od dana nastanka saobraćajne nezgode, iz svog registra, bez odlaganja, omogući pristup sljedećim podacima:

1) nazivu i sjedištu odgovornog društva za osiguranje;

2) broju polise osiguranja društva iz tačke 1 ovog stava;

3) imenu i prezimenu, odnosno nazivu i prebivalištu, odnosno sjedištu ovlašćenog predstavnika odgovornog društva za osiguranje imenovanog u Crnoj Gori.

Informacioni centar, na zahtjev oštećenog lica, pribavlja podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu i prebivalištu, odnosno sjedištu vlasnika, odnosno korisnika vozila, ako je oštećeno lice iskazalo pravni interes za tim podacima.

Podaci iz stava 1 ovog člana pribavljaju se i iz registara informacionih centara država članica Evropske Unije.

Podaci iz st. 1 i 2 ovog člana prikupljaju se od lica iz člana 62 stav 4 ovog zakona i od drugih lica.

Informacioni centar prikuplja, na zahtjev oštećenog lica, podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu i prebivalištu, odnosno sjedištu lica koje je odgovorno za​​ štetu prouzrokovanu upotrebom vozila koje je izuzeto od obaveze osiguranja od autoodgovornosti.

VIII. NADZOR

Član 64 

Nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje vrši regulatorni organ u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje djelatnost osiguranja.

Nadzor nad primjenom čl. 6, 7 i 8 u vezi sa čl. 25, 28, 29 i 36 ovog zakona vrši organ uprave nadležan za nadzor i kontrolu bezbjednosti saobraćaja na putevima.

Nadzor nad primjenom čl. 6, 7 i 8 u vezi sa članom 42 ovog zakona vrši nezavisno pravno lice koje vrši javna ovlašćenja u oblasti vazdušnog saobraćaja.

Nadzor nad primjenom čl. 6, 7 i 8 u vezi sa članom 45 ovog zakona vrši organ uprave nadležan za poslove pomorstva.

IX. KAZNENE ODREDBE

Član 65 

Novčanom kaznom od 1.000 do 20.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice - društvo za osiguranje, ako:

1) ne zaključi ugovor o obaveznom osiguranju u skladu sa članom 7 ovog zakona;

2) ne dostavi regulatornom organu uslove osiguranja, najkasnije 60 dana prije dana predviđenog za početak njihove primjene, radi provjere usklađenosti sa zakonom i pravilima struke osiguranja (član 10 stav 2);

3) ne dostavi regulatornom organu tarife premija i premijski sistem sa tehničkim osnovama za izračunavanje tarife, najkasnije 60 dana prije dana predviđenog za početak njihove primjene, radi provjere usklađenosti sa zakonom, aktuarskim načelima i pravilima struke osiguranja (član 10 stav 3);

4) oštećenom licu ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete ili obrazloženi odgovor u roku od 60 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva (član 12 stav 3);

5) oštećenom licu ne ponudi i ne isplati nesporni dio naknade štete na ime predujma (član 13 stav 1);

6) ne isplati utvrđeni iznos naknade štete u cjelosti u roku od osam dana od dana odlučivanja u skladu sa čl. 12 i 13 ovog zakona, odnosno od dana zaključenja sporazuma za naknadu štete (član 15 stav 1);

7) ne utvrdi pravila postupka rješavanja odštetnih zahtjeva, u skladu sa ovim zakonom (član 17 stav 1);

8) na svojoj internet stranici i na drugi pogodan način ne objavi pravila postupka iz člana 17 stav 1 ovog zakona (član 17 stav 3);

9) ne naknadi stvarnu štetu fondovima zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju (član 18 stav 1);

10) ne prikuplja, ne vodi ili ne obrađuje statističke i druge podatke u skladu sa čl. 19 i 20 ovog zakona;

11) ne dostavi regulatornom organu tražene podatke iz člana 19 ovog zakona (član 19 stav 6);

12) na zahtjev lica koje je zaključilo ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, u roku od 15 dana od prijema zahtjeva, ne izda potvrdu o postojanju i broju odštetnih zahtjeva koja su treća lica podnijela u vezi sa tim vozilom, za period od pet godina koje prethode​​ zasnivanju ugovornog odnosa, odnosno potvrdu o nepostojanju takvih odštetnih zahtjeva (član 27 st. 1 i 2);

12a) pri određivanju premija za osiguranje iz člana 25 ovog zakona ili pri primjeni popusta, uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima, a ne objavi na svojoj internet stranici način na koji ih koristi (član 27 stav 3);

12b) sa potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili drugi organi u drugim državama članicama Evropske unije ne postupa na isti način, kao sa onima izdatim u Crnoj Gori ili postupa prema ugovaračima osiguranja na diskriminatoran način ili naplaćuje veću premiju osiguranja zbog njihovog državljanstva ili isključivo na osnovu njihovog prebivališta u prethodnoj državi članici Evropske unije (član 27 stav 4);

13) ne uruči osiguraniku, uz polisu, primjerak Evropskog izvještaja o nezgodi koji je osiguranik dužan da drži u vozilu i predoči ovlašćenom licu na njegov zahtjev (član 28 stav 1);

14) ne imenuje ovlašćenog predstavnika u skladu sa članom 41 ovog zakona;

15) ne obezbijedi sredstva potrebna za obavljanje zakonom povjerenih poslova Udruženja (član 50 stav 1); i

16) ne dostavlja redovno Udruženju podatke iz člana 62 stav 3 ovog zakona (član 62 stav 6).

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 500 do 2.000 eura.

Član 66 

Novčanom kaznom od 1.000 do 15.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice - Udruženje, ako:

1) oštećenom licu ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete ili obrazloženi odgovor u roku od 60 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva (član 12 stav 3);

2) oštećenom licu ne ponudi i ne isplati nesporni dio naknade štete na ime predujma (član 13);

3) ne isplati utvrđeni iznos naknade štete u cjelosti u roku od osam dana od dana odlučivanja u skladu sa čl. 12 i 13 ovog zakona, odnosno od dana zaključenja sporazuma za naknadu štete (član 15 stav 1);

4) ne utvrdi pravila postupka rješavanja odštetnih zahtjeva, u skladu sa ovim zakonom (član 17 stav 1);

5) na svojoj internet stranici i na drugi pogodan način ne objavi pravila postupka iz člana 17 stav 1 ovog zakona (član 17 stav 3);

6) ne prikuplja, ne vodi ili ne obrađuje statističke i druge podatke u skladu sa čl. 19 i 20 ovog zakona;

7) ne dostavi regulatornom organu tražene podatke iz člana 19 ovog zakona (član 19 stav 6);

8) ne obavijesti organ uprave nadležan za unutrašnje poslove o priznavanju valjanosti isprave iz člana 35 stav 1 ovog zakona (član 35 stav 6);

8a) na osnovu informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećeno lice dostavilo na njegov zahtjev, u roku od 90 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, oštećenom licu ne dostavi pisanu obrazloženu ponudu iz člana 40a stav 6 tačka 1 ili pisani obrazloženi odgovor iz člana 40a stav 6 tačka 2 ovog zakona (član 40a stav 6);

8b) ne odgovori na prigovor oštećenog lica koji je izjavljen na obrazloženu ponudu ili obrazloženi odgovor iz člana 40a stav 6 ovog zakona, u roku od 30 dana od dana prijema prigovora (član 40a stav 7);

8c) na osnovu informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećeno lice dostavilo na njegov zahtjev, u roku od 90 dana od dana prijema odštetnog zahtjeva, oštećenom licu ne dostavi pisanu obrazloženu ponudu iz člana 40b stav 5 tačka 1 ili pisani obrazloženi odgovor iz člana 40b stav 5 tačka 2 ovog zakona (član 40b stav 5);

8d) ne odgovori na prigovor oštećenog lica koji je izjavljen na obrazloženu ponudu ili obrazloženi odgovor iz člana 40b stav 5 ovog zakona, u roku od 30 dana od dana prijema prigovora (član 40b stav 6);

9) ne vodi registar ovlašćenih predstavnika društava za osiguranje iz Crne Gore (član 41 stav 8);

10) ne obavijesti, bez odlaganja, regulatorni organ o neizvršavanju obaveza iz ugovora o obaveznom osiguranju od strane društva za osiguranje (član 49 stav 2);

11) ne izvršava poslove iz člana 51 ovog zakona;

12) ne dostavlja ili ne dostavlja na propisan način podatke regulatornom organu (član 52 st. 4 i 5);

13) ne omogući regulatornom organu pristup svim podacima koje je u skladu sa zakonom dužno da vodi (član 53 stav 3);

14) ne izvršava obaveze iz člana 55 ovog zakona;

15) ne upravlja sredstvima Garantnog fonda na način utvrđen članom 56 ovog zakona;

16) ne vrši isplate iz sredstava Garantnog fonda na način propisan članom 57 ovog zakona;

17) ne čuva podatke koji se vode u sklopu informacionog centra na način propisan članom 62 ovog zakona; i

18) ne omogući oštećenom licu pristup podacima u skladu sa članom 63 ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 500 do 2.000 Eura.

Član 67 

Novčanom kaznom od 500 do 2.000 Eura kazniće se za prekršaj pravno lice - vlasnik prevoznog sredstva, ako:

1) ne zaključi ugovor o obaveznom osiguranju u saobraćaju u skladu sa članom 7 ovog zakona, a u vezi sa čl. 25, 42 i 45 ovog zakona;

2) u roku od 15 dana od dana objavljivanja rješenja o pokretanju likvidacije odnosno oglasa o otvaranju stečaja nad društvom za osiguranje, ne zaključi ugovor o obaveznom osiguranju u saobraćaju sa drugim društvom za osiguranje za preostali period važenja osiguranja, odnosno do isteka registracije (član 8 stav 1);

3) ne produži ugovor o osiguranju od autoodgovornosti za motorno vozilo koje ne podliježe obavezi registracije svake godine (član 29 stav 2).

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 100 do 2.000 Eura.

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 150 do 6.000 Eura.

Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom od 50 do 2.000 Eura.

Član 68 

Novčanom kaznom od 50 do 200 Eura kazniće se za prekršaj vozač prevoznog sredstva, ako:

1) ne postupi u skladu sa članom 6 ovog zakona;

2) ne drži u vozilu Evropski izvještaj o nezgodi ili ga na zahtjev ne predoči ovlašćenom licu (član 28 stav 1);

3) prilikom ulaska vozilom strane registracije na teritoriju Crne Gore ne zaključi granično osiguranje (član 36 stav 1).

X. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Usklađivanje uslova i tarifa premija obaveznog osiguranja

Član 69

Član 10 st. 4 do 6 ovog zakona primjenjivaće se nakon isteka pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do početka primjene člana 10 st. 4 do 6 ovog zakona društva za osiguranje dužna su da, kao članovi Udruženja, sačine zajednički predlog uslova i tarifa premija i tehničke osnove za obračun premije u skladu sa aktuarskim načelima, pravilima struke osiguranja i opštim propisima kojima se uređuje djelatnost osiguranja i da ih dostave na saglasnost regulatornom organu u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Zahtjev za davanje saglasnosti iz stava 2 ovog člana podnosi Udruženje.

Regulatorni organ je dužan da, po zahtjevu iz stava 3 ovog člana, odluči u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Rješenje o davanju saglasnosti, uslove i tarifu premija iz stava 4 ovog člana regulatorni organ objavljuje u "Službenom listu Crne Gore".

Društva iz stava 1 ovog člana dužna su da, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, usklade uslove osiguranja i tarife premija sa ovim zakonom.

Član 69a

Danom pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji, prestaju da važe odredbe člana 10 st. 3 do 6 i član 11 ovog zakona.

Usklađivanje osiguranih suma

Član 70

Član 33 ovog zakona primjenjivaće se nakon isteka tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Društva za osiguranje dužna su da, nakon isteka godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, primijene sljedeće najniže osigurane sume:

1) za štetu zbog smrti, tjelesne povrede i narušenog zdravlja:

- za autobuse i teretna vozila - 400.000 Eura,

- za druga motorna i nepoznata vozila - 250.000 Eura,

- vozila kojima se prevoze opasne materije - 450.000 Eura;

2) za štetu zbog uništenja ili oštećenja stvari:

- za autobuse i teretna vozila - 200.000 Eura,

- za druga motorna vozila - 150.000 Eura,

- vozila kojima se prevoze opasne materije - 250.000 Eura.

Društva za osiguranje dužna su da, nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, primijene sljedeće najniže osigurane sume:

1) za štetu zbog smrti, tjelesne povrede i narušenog zdravlja:

- za autobuse i teretna vozila - 550.000 Eura,

- za druga motorna i nepoznata vozila - 400.000 Eura,

- vozila kojima se prevoze opasne materije - 600.000 Eura;

2) za štetu zbog uništenja ili oštećenja stvari:

- za autobuse i teretna vozila - 300.000 Eura,

- za druga motorna vozila - 220.000 Eura,

- vozila kojima se prevoze opasne materije - 400.000 Eura.

Predlog uslova i tarifa osiguranja od autoodgovornosti, radi usklađivanja iz st. 1 do 3 ovog člana, Udruženje je dužno da dostavlja regulatornom organu najkasnije 90 dana prije isteka rokova iz st. 1 do 3 ovog člana.

Odložena primjena osiguranih suma

Član 70a

Osigurane sume iz člana 33 stav 2 ovog zakona primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Do početka primjene osiguranih suma iz člana 33 stav 2 ovog zakona primjenjivaće se sljedeće najniže osigurane sume za štetu zbog:

1) smrti, tjelesne povrede i narušenog zdravlja za:

- autobuse i teretna vozila, 750.000 eura;

- druga vozila, uključujući i nepoznata vozila, 550.000 eura; i

- vozila kojima se prevoze opasne materije, 800.000 eura;

2) uništenja ili oštećenja stvari za:

- autobuse i teretna vozila, 500.000 eura;

- druga vozila, uključujući i nepoznata vozila, 300.000 eura; i

- vozila kojima se prevoze opasne materije, 550.000 eura.

Vlada na predlog regulatornog organa, može donijeti odluku o povećanju osiguranih suma iz stava 2 ovog člana, do iznosa utvrđenih članom 33 stav 2 ovog zakona.

Usklađivanje poslovanja Udruženja

Član 71

Udruženje je dužno da uskladi organizaciju i poslovanje sa ovim zakonom, u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Usklađivanje poslovanja

Član 71a

Društva za osiguranje i Udruženje, dužni su da usklade svoju organizaciju i poslovanje sa ovim zakonom u roku od 90 dana, od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 71b

Organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove i Udruženje uspostaviće sistem za automatsku razmjenu dokumentacije iz člana 20 stav 3 ovog zakona najkasnije do 31. decembra 2026. godine.

Rok za donošenje podzakonskih akata

Član 72

Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona donijeće se u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do donošenja podzakonskih akata iz stava 1 ovog člana primjenjivaće se podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju ("Službeni list RCG", broj 46/07).

Odložena primjena

Član 73

Odredbe člana 4 stav 2, člana 26, člana 36 stav 3, člana 37 stav 2, člana 41, člana 49 stav 3, člana 57 stav 3 i čl. 59 do 61, člana 62 stav 2 tačka 3, st. 3 tač. 6 i 7 i st. 5 i 8 i član 63 stav 2 ovog zakona primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji.

Odredba člana 35 stav 3 ovog zakona primjenjivaće se od dana određenog aktom o potpisivanju Multilateralnog sporazuma.

Odložena primjena pojedinih odredbi

Član 73a

Odredbe člana 26 stav 1, člana 37 st. 2, 3 i 4, čl. 40a i 40b i člana 62 stav 7 ovog zakona primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.

Prestanak važenja zakona

Član 74

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju ("Službeni list RCG", broj 46/07).

Stupanje na snagu zakona

Član 75

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore".