Autor: advokat Jovan Poleksić
Odredbom člana 294. Porodičnog zakona („Sl. list RCG“, br. 1/2007 od 9. 1. 2007) propisano je: „Ako ne dođe do sporazuma, imovina bračnih drugova dijeli se na jednake djelove.
Na zahtjev bračnog druga koji dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno i značajno veći od doprinosa drugog bračnog druga, sud će zajedničku imovinu podijeliti prema doprinosu svakog od njih.
Pri utvrđivanju udjela svakog bračnog druga sud će voditi računa ne samo o prihodima i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu, domaćinstvu i porodici, o brizi oko vaspitanja i podizanja djece, kao i o svakom drugom vidu rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.“
U ovom komentaru opredijelili smo se da ukažemo na odlučne i značajne činjenice, o kojima sud vodi računa u parničnom postupku, prilikom odlučivanja o podjeli zajedničke imovine supružnika, u jednoj specifičnoj, ali čestoj situaciji – kada je jedan od supružnika prije zaključenja braka imao stanarsko pravo na stanu (odnosno dobio na korišćenje stan ) koji je nakon toga otkupljen (stečeno je pravo svojine nad njime) i to u toku trajanja braka.
Predmetno pravno pitanje aktuelno je i danas. Njegova aktuelnost ogleda se u brojnim imovinskim, porodičnim i nasljednim sporovima koji se vode pred našim sudovima, a tiču se navedenoga.
Naime, opštepoznata je činjenica da je tokom 1992. i 1993. godine došlo do masovnog otkupljivanja stanova od dotadašnjih njihovih korisnika, čime je njihovo pravo stanovanja transformisano u pravo svojine. Nakon toga sudovima se nametnula dilema čime će se rukovoditi prilikom odlučivanja u parničnim postupcima za podjelu bračne tekovine ili postupcima za utvrđivanje prava svojine, kada su predmet tužbenih zahtjeva bili stanovi otkupljeni u toku trajanja braka, a dodijeljeni na korišćenje jednom od supružnika prije zaključenja braka.
Praksa naših sudova bila je u tom pravcu veoma neujednačena i često se mijenjala, pa je i Vrhovni sud Crne Gore u svojim odlukama koje se tiču predmetnog pitanja, a koje su objavljivane u godišnjim biltenima Vrhovnog suda Crne Gore, zauzimao različita stanovišta o tome – koje su to odlučne činjenice od kojih zavisi postojanje ili veličina doprinosa u sticanju predmetne zajedničke imovine bračnih drugova – o otkupljenom stanu.
Naime, nije sporno da stan otkupljen u toku trajanja braka (pa i stan nad kojima je jedan od supružnika prije zaključenja braka stekao stanarsko pravo) ulazi u režim zajedničke imovine bračnih drugova. Međutim, to još ne znači da će se predmetni stan bračnih drugova dijeliti na jednake djelove, na idealne 1/2. Sud, na predlog stranaka, cijeni da li je doprinos u sticanju predmetne zajedničke imovine jednog od bračnih drugova očigledno i značajno veći, ili pak, da li je doprinos jednog od bračnih drugova u sticanju te zajedničke imovine – isključiv. Ukoliko sud nađe da je doprinos jednog bračnog druga u sticanju predmetne imovine isključiv, to automatski znači da nema doprinosa drugog bračnog druga u sticanju te imovine, pa sud utvrđuje da se radi o posebnoj imovini jednog bračnog druga.
Dakle, praktični značaj i važnost za odluku u navedenim parnicama ima utvrđivanje doprinosa bračnih drugova u sticanju zajedničke imovine.
U posljednih nekoliko godina i Vrhovni sud Crne Gore mijenjao je svoja pravna shvatanja i stajao na različita stanovišta u pogledu značaja činjenice da je jedan od bračnih drugova prije zaključenja braka imao stanarsko pravo na stanu, koji je kasnije otkupljen u toku trajanja braka.
Kao ilustraciju ovoga navodimo četiri sentence i izvode…