Autor: advokat Jovan Poleksić
Postupci u vezi s porodičnim odnosima su: postupci u vezi sa bračnim sporovima, postupci u sporovima o očinstvu i materinstvu, postupci u sporovima za zaštitu prava djeteta, postupci u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, postupci u sporovima za izdržavanje.
Odredbama članova 149-152 Zakona o parničnom postupku Crne Gore (Zakon je objavljen „Sl. listu RCG“, br. 22/04, 28/05 – Odluka US RCG, 76/06 i „Sl. listu CG“, br. 47/15 i 48/15) propisano je:
Parnični troškovi
Član 149
Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.
Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 150
Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.
Član 151
Kad stranka predloži izvođenje dokaza dužna je da, po nalogu suda, unaprijed položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza.
Sud će odustati od izvođenja dokaza, ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku koji sud odredi.
Izuzetno od odredbe stava 2 ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom člana 4 stav 3 ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatiće se iz sredstava suda.
Član 152
Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci i njenom umješaču naknadi troškove.
Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj i umješaču srazmjeran dio troškova.
Sud može da odluči da jedna stranka naknadi sve troškove koje su protivna stranka i njen umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nijesu nastali posebni troškovi.
Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti da li će troškove iz člana 151 stav 3 ovog zakona snositi jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.
Odredbom člana 320 Porodičnog zakona Crne Gore (Zakon je objavljen u „Sl. listu RCG“, br. 1/07 od 9. 1. 2007) propisano je:
Član 320
O naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
Kako sudovi u praksi primjenjuju gorecitiranu, prilično široku, neodređenu i apstraktnu pravnu normu?
U ovom komentaru osvrnuću se naročito na sudsku praksu koja se odnosi na sporove za razvod braka sa zahtjevom za izdržavanje djece i podjelu bračne tekovine ili bez tog zahtjeva, koji sporovi su u praksi i najbrojniji.
Sudska praksa sudova u Crnoj Gori, naročito prvostepenih, kada je u pitanju odlučivanje o troškovima postupka, prilično je neujednačena i promjenjiva. Razlog tome je svakako i pomenuta neodređenost citirane norme. U praksi, često se dešava da u činjenično i pravno istovjetnim ili vrlo sličnim slučajevima, jedan sudija nađe da je pravično da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok drugi sudija smatra da je pravičnije obavezati jednu od stranaka da plati sve troškove postupka. Citirana norma ostavlja i treću mogućnost – da sudija po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti odluči na tako što će da nađe neko srednje rješenje, između dva krajnja (da jedna stranka snosi npr. 1/4 ili neki alikvotni dio ukupnih troškova postupka, a druga stranka preostali alikvotni dio troškova postupka, ili da jedna stranka snosi pojedine, određene troškove postupka, a druga stranka preostale i sl.). Primjena u praksi ove treće mogućnosti, međutim …..
…